Hrvatska na prekretnici: između demografskog i gospodarskog sloma ili strateškog buđenja
Svijet u kojem danas živimo oblikovan je nepredvidivim promjenama, eskalacijama sukoba i dubokim tektonskim poremećajima u globalnom poretku. Rat u Ukrajini ušao je u treću godinu bez ozbiljnih izgleda za diplomatsko rješenje, dok se Bliski istok ponovno pretvorio u žarište svjetske destabilizacije, od Gaze, preko Jemena, do Irana. Geopolitički sukob između SAD-a i Kine postaje sve izraženiji, s Tajvanom kao potencijalnom točkom otvorene konfrontacije. Europa, kao nekoć snažan politički i gospodarski blok, suočava se s unutarnjom krizom identiteta, rastom populizma, energetskom nesigurnošću i gubitkom globalne konkurentnosti.
Hrvatska se u takvom globalnom kontekstu nalazi na vrlo osjetljivom raskrižju – s jedne strane članica EU i NATO-a, izložena pritiscima europske politike, a s druge strane suočena s vlastitim unutarnjim izazovima: demografskim padom, odljevom mladih, ekonomskom stagnacijom te sve većom ovisnošću o uvozu radne snage iz trećih zemalja.
Nova podjela svijeta i gdje je tu Hrvatska?
Svjedočimo stvaranju novih blokovskih podjela. S jedne strane, Zapad – predvođen SAD-om, s naglaskom na osiguranje vlastitih interesa kroz kontrolu tehnoloških i energetskih resursa. S druge strane, Kina, Rusija i novi “Globalni jug” koji sve glasnije zahtijeva preraspodjelu moći i resursa.
Male države poput Hrvatske, ako nemaju jasnu nacionalnu strategiju i definiran vlastiti interes, vrlo brzo postaju monetizirani pijuni u globalnoj partiji šaha.
Hrvatska si ne smije dozvoliti pasivnost. Neutralnost nije opcija, ali slijepo slijeđenje velikih sila bez kritičke analize što je dugoročno u našem interesu – opasna je igra. Hrvatski interes mora biti jasno definiran – gospodarska stabilnost temeljena na razvoju domaćih resursa, demografska revitalizacija kroz povratak iseljeništva i očuvanje nacionalnog identiteta. Sve izvan tog okvira vodi u nesamostalnost i gubitak suvereniteta.
Demografska i ekonomska kriza: problem koji ne može čekati
Hrvatska demografska slika je alarmantna. Popis stanovništva 2021. godine potvrdio je ono što svi znamo – Hrvatska rapidno gubi stanovništvo. Prirodni prirast je negativan, a masovni odlazak mladih i obrazovanih dodatno urušava socijalni i mirovinski sustav. Realni gubitak, kada se uključe neformalni iseljenici i oni koji nisu odjavljeni, prelazi 600.000 ljudi u deset godina. To je demografska katastrofa.
Gospodarstvo, koje je oslonjeno na turizam i europske fondove, nema snagu nositi se s izazovima moderne ekonomije. Industrijska proizvodnja slabi, domaće inovacije su na margini, a produktivnost zaostaje za europskim prosjekom. Istovremeno, uvoz radne snage iz dalekoistočnih i azijskih zemalja raste bez jasne strategije integracije. Takva politika, viđena u zapadnoeuropskim zemljama, rezultirala je getoizacijom, paralelnim društvima i ozbiljnim društvenim podjelama.
Opasnost nekontrolirane zamjene stanovništva
Zamjena vlastitog stanovništva nekontroliranim uvozom radne snage kratkoročno rješava problem manjka radnika, ali dugoročno urušava nacionalni identitet, kulturnu koheziju i socijalnu stabilnost. Hrvatska, s tisućljetnim kulturnim kontinuitetom, ne smije upasti u zamku uvoza stanovništva koje nema ni jezične ni kulturne ni vrijednosne poveznice s hrvatskim društvom.
Integracija nije samo gospodarsko pitanje – to je pitanje očuvanja nacionalnog identiteta, jezika i kulture. Hrvatska je premala da bi si mogla priuštiti eksperimente kakvi su se pokazali pogubnima u zapadnoj Europi.
Dijaspora – neiskorišteni strateški resurs
Hrvatska dijaspora, raseljena diljem svijeta, od Australije do Amerike, s više od 4 milijuna ljudi, predstavlja golem potencijal koji Hrvatska i dalje sustavno ignorira. Ti ljudi nisu samo nostalgični Hrvati – oni su uspješni poduzetnici, znanstvenici, inovatori, stručnjaci u svim granama industrije. Njihovo znanje, kapital i globalne mreže kontakata mogli bi biti ključni zamašnjak hrvatskog gospodarskog i demografskog oporavka.
Međutim, država i dalje nema strategiju koja bi aktivno potaknula povratak, niti sustav koji bi olakšao investicije dijaspore u domovinu. Sporost administracije, birokratske prepreke i loša komunikacija s iseljeništvom stvara dojam da Hrvatska vlastitu dijasporu tretira kao dekor, a ne kao partnera.
Hrvatski interes: povratak ljudi, kapitala i znanja
Hrvatski nacionalni interes mora biti jasan i usmjeren na povratak ljudi, kapitala i znanja. Povratak dijaspore ključan je za demografsku revitalizaciju zemlje, dok olakšavanje ulaganja hrvatskih iseljenika kroz digitalizaciju procedura i uklanjanje birokratskih prepreka stvara preduvjete za snažniji gospodarski rast. Posebne ekonomske zone za investitore iz dijaspore mogu dodatno potaknuti ulaganja, dok sustavno povezivanje mladih u dijaspori s poslovnim i obrazovnim prilikama u domovini osigurava dugoročnu vezu s Hrvatskom.
Snažan diplomatski angažman, usmjeren na ekonomske diplomate fokusirane na dijasporu, trebao bi postati ključan alat u toj strategiji. Povratnici u Hrvatsku ne donose samo kapital, već i dragocjeno znanje, iskustvo rada u efikasnim sustavima i pristup globalnim poslovnim mrežama. U vremenu kada se svjetski poredak ubrzano mijenja, Hrvatska mora iskoristiti sve svoje adute, a dijaspora je bez sumnje jedan od najvećih.
Hitno donošenje strategije nacionalnog opstanka
Hrvatska nije izolirani otok, već dio globalnog svijeta koji se rapidno mijenja. Pasivnost i čekanje da se problemi sami riješe nije strategija – to je recept za propast. Hrvatska vlast mora prepoznati trenutak u kojem živimo, osmisliti novu strategiju opstanka i razvoja, koja se temelji na vlastitim snagama – ljudima, znanju, inovacijama i povezivanju s našom dijasporom.
Vrijeme je za hitno donošenje Nacionalne strategije demografske revitalizacije i gospodarske obnove, u kojoj će dijaspora imati ključnu ulogu. Ako ne iskoristimo vlastite ljude, netko drugi će ih iskoristiti. A tko izgubi svoje ljude, gubi i svoju državu.
