U posljednjim desetljećima svjedoci smo dramatičnog rasta bogatstva superbogatih, dok siromaštvo i društvena nejednakost dosežu neviđene razmjere. Ova pojavnost nije samo ekonomski fenomen, već i politički, jer ekonomska moć koja proizlazi iz financijskog kapitala neprekidno oblikuje političke odluke na globalnoj, a u mnogim slučajevima i na nacionalnim razinama. Ova koncentracija bogatstva nije samo posljedica tržišnih zakonitosti, nego i rezultat sustava koji omogućuje i štiti privilegije bogatih, dok političke institucije gube svoju autonomiju i često postaju podložne njihovim interesima.

Superbogati postaju sve bogatiji: Što se krije iza rasta jaza?

Podaci koji ilustriraju razmjere ove koncentracije bogatstva govore sami za sebe. Prema izvještajima najpoznatijih ekonomskih analitičara, trenutno u svijetu postoji 2.769 milijardera, a 2024. godine njihovo bogatstvo na globalnoj razini poraslo je na nevjerojatnih 15 trilijuna dolara. U Njemačkoj je 2024. godine bogatstvo superbogatih poraslo za 26,8 milijardi dolara na sadašnjih 625,4 milijarde dolara. Devet milijardera je došlo, ukupno ih sada ima 130. Njemačka ima, nakon SAD-a, Kine i Indije, najviše milijardera.

Ova brojka nije samo simbolična, već pokazuje drastičan rast bogatstva koje postaje koncentrirano u rukama sve manjeg broja ljudi. U isto vrijeme, broj ljudi koji žive ispod proširene granice siromaštva stagnira na gotovo 3,6 milijardi, a 733 milijuna ljudi širom svijeta pati od gladi. Dok bogatstvo superbogatih raste svakodnevno za 100 milijuna dolara, siromaštvo nije samo brojka, nego svakodnevna realnost za milijarde ljudi.

Iako je teško povjerovati da je ovaj jaz između bogatih i siromašnih uistinu prirodan rezultat tržišnih uvjeta, činjenica je da je riječ o političkom pitanju. U ekonomijama u kojima tržište slobodno djeluje, konkurencija bi trebala garantirati ravnotežu, ali u stvarnosti postojanje monopolističkih korporacija i prekomjerno oporezivanje onih na dnu društvene ljestvice uz neplaćanje poreza od strane najbogatijih samo produbljuju socijalne i ekonomske nejednakosti. Porezne politike diljem svijeta, koje favoriziraju bogate i korporacije, postale su ključni faktor u ovoj nejednakosti.

Moć korporacija i politička kapitulacija

U globaliziranom svijetu, veliki korporativni subjekti sve više preuzimaju ključne političke funkcije. Mnoge od tih tvrtki, poput Amazona, Microsofta, Googlea i Meta, ne samo da diktiraju tržišne uvjete, nego putem lobiranja i političkih donacija oblikuju zakonodavstvo prema vlastitim interesima. Ove kompanije koriste svoju moć kako bi se osigurale niže porezne stope, povlastice u zakonodavstvu i smanjenje regulacija koje im onemogućuju maksimalno iskorištavanje tržišta.

Politika koja favorizira bogate i ne poduzima ništa u borbi protiv siromaštva samo pokazuje koliko su političari, osobito u razvijenim zemljama, postali podložni moći tih korporacija. Čak i u demokratskim društvima, gdje bi politička elita trebala štititi interese građana, sve više smo svjedoci postupne kapitulacije politike pred interesima financijske elite. Ova elita više ne vlada samo ekonomskim resursima, već i političkim smjernicama koje definiraju budućnost svjetskih gospodarstava.

Zanimljivo je kako političari, često u strahu od financijske moći tih korporacija, rijetko poduzimaju konkretne korake kako bi se ograničila njihova moć. Porezna politika koja favorizira superbogate, oporezivanje u korist velikih korporacija i smanjenje poreza na kapitalne dobitke samo su neki od primjera kako političari pristaju na uvjete koje postavlja financijska elita. Kroz različite oblike lobiranja i političkog pritiska, superbogati osiguravaju zaštitu svojih interesa, bez obzira na socijalne ili ekonomske posljedice koje to izaziva za široke slojeve društva.

Rast monopolizacije i društvena nejednakost

Svi smo svjesni da tržište, kad je u ravnoteži, daje priliku za rast i prosperitet. Međutim, u posljednjim desetljećima došlo je do enormnog rasta monopolizacije. Ova koncentracija moći u rukama nekoliko velikih korporacija čini svjetska gospodarstva nestabilnima i sve više pridonošenje bogatstva postaje stvar naslijeđa i privatnog vlasništva. Za razliku od konkurentnih tržišta, gdje više poduzetnika može dijeliti tržište, velika korporacija koja kontrolira cijeli sektor, od energetike do tehnologije, ima sposobnost diktirati cijene, usluge i uvjete na tržištu.

U ovom kontekstu, superbogati ne samo da iskorištavaju svoje tržišne pozicije, već i koriste svoje bogatstvo kako bi oblikovali društvene i političke norme. Ove promjene ne rezultiraju samo ekonomskoj dominaciji, već i društvenoj i političkoj dominaciji koja podrazumijeva kontrolu medija, političkih agenda i zakonodavnih procesa. Kroz ove mehanizme moći, superbogati obezvrjeđuju demokratske procese jer sami diktiraju smjer u kojem će se društva kretati.

Manipulacija javnim mnijenjem i politička opasnost

Zapravo, za financijsku elitu nije dovoljno samo imati moć u ekonomiji – oni žele i moć u oblikovanju javnog mnijenja. U današnjem svijetu, gdje je medijska scena podložna velikim financijskim interesima, manipulacija informacija postaje jedan od najmoćnijih alata u rukama tih elita. Koristeći medije, privatne zaklade i razne lobističke organizacije, bogataši uspijevaju oblikovati javnu percepciju i donositi odluke koje idu u njihovu korist.

Ovaj mehanizam manipulacije ima duboke političke posljedice. Nejednakost koju uzrokuje koncentracija bogatstva nije samo ekonomski problem, nego i politički. Jer, kada građani više ne vjeruju da će politika odgovoriti na njihove potrebe, povjerenje u institucije opada. Ova erozija povjerenja samo stvara prostor za političke ekstremiste i populiste koji će iskoristiti nezadovoljstvo građana kako bi se dokopali vlasti. Iako se u nekim zemljama demokratski procesi čine stabilnima, opasnost koja proizlazi iz ekstremne koncentracije moći u rukama financijske elite prijeti temeljima demokracije.

Situacija u Hrvatskoj: Utjecaj globalnih trendova

U Hrvatskoj, iako je situacija specifična zbog malih veličina tržišta i specifičnih političkih okolnosti, globalni trendovi koncentracije bogatstva i moći nisu ništa manje prisutni. Hrvatska se, poput mnogih drugih zemalja, suočava s rastućom socijalnom nejednakošću. Iako je bogatstvo koncentrirano u nekoliko ključnih sektora, poput turizma, energetike i nekretnina, ti sektori dominiraju hrvatskom ekonomijom, a mnogi od tih industrijskih divova imaju korporativne interese koji se usklađuju s politikom. Politika koja favorizira bogate, koja ne poduzima konkretne mjere za smanjenje socijalnih nejednakosti, dodatno pridonošenje eroziji povjerenja u institucije.

Društvo se suočava s problemima poput visoke nezaposlenosti mladih, odlaska talentiranih ljudi u inozemstvo i stagnacije plaća. U isto vrijeme, nekoliko moćnih oligarhija u zemlji dominira ključnim sektorima, čime osiguravaju svoje privilegije i ekonomske interese. Hrvatskoj je potrebna politička i ekonomska transformacija koja će omogućiti ravnotežu između bogatih i siromašnih i koja će ponovno ojačati demokratske temelje.

Potrebna je reforma, kako na globalnoj, tako i na nacionalnoj razini

Potreba za reformom postaje očigledna. Vladavina superbogatih ne bi smjela biti prešutno prihvaćena. Političari širom svijeta, uključujući one u Hrvatskoj, trebaju ponovno preuzeti odgovornost za društvo koje službeno predstavljaju. Vrijeme je da se okrene pažnja na smanjenje nejednakosti, na izgradnju sustava koji omogućuje jednake šanse za sve i na smanjenje prekomjerne koncentracije moći u rukama nekoliko korporacija i njihovih vlasnika.