Svi koji su ikada osjetili miris borova uz obalu Jadrana ili kročili starim kaldrmama svojih rodnih mjesta znaju da domovina nije samo zemlja – ona je osjećaj, ona je čežnja, ona je dio identiteta koji se ne briše ni nakon desetljeća provedenih u tuđini.
Hrvatska dijaspora nosi svoju domovinu u srcu, u uspomenama, u pjesmama koje se pjevaju na obiteljskim okupljanjima tisućama kilometara daleko od zavičaja. No, ljubav prema domovini nije samo romantična uspomena – ona je obveza, ona je želja za sudjelovanjem, ona je potreba da se doprinese nečemu većem, da se pomogne zemlji iz koje potječu naši roditelji, bake i djedovi.
Hrvati u iseljeništvu prošli su dug i trnovit put. Izgradili su karijere u najrazvijenijim gospodarstvima svijeta, prilagodili se tuđim kulturama, učili jezike i stvarali nove domove. No, domovina je uvijek ostala ista – ona koja ih doziva, koja ih boli kada vide njezine probleme i u kojoj žele biti dio rješenja.
OČEKUJEMO ODGOVOR: JESMO LI POŽELJNI?
Danas, kada Hrvatska prolazi kroz demografske i gospodarske izazove, dijaspora želi biti partner u rješavanju tih problema. No, postavlja se ključno pitanje – jesmo li uistinu poželjni? Želi li nas politička elita zaista uključiti u budućnost zemlje ili smo samo simbolički spomenuti u govorima, dok konkretne prilike za suradnju ostaju zatvorene?
Ne tražimo posebne privilegije, ne tražimo zahvalnost – tražimo priliku da svojim znanjem, iskustvom i kapitalom sudjelujemo u stvaranju Hrvatske kakvu sanjamo. Hrvatske u kojoj mladi ne odlaze, Hrvatske koja je otvorena inovacijama, Hrvatske u kojoj se poštuje rad i trud svakog građanina.
Hrvatska dijaspora nije samo uspomena, ona je živa snaga spremna na djelovanje. Želimo ulagati, želimo otvarati radna mjesta, želimo dijeliti znanje koje smo stekli. No, za to trebamo partnera u domovini – sustav koji će nas prepoznati i omogućiti nam da budemo aktivni sudionici u izgradnji bolje Hrvatske.
VRIJEME JE ZA ZAJEDNIŠTVO
Jedinstvo koje nas je krasilo u najtežim vremenima Domovinskog rata može se i mora ponovno probuditi. Hrvatska se ne može graditi samo unutar svojih granica – ona se mora osloniti na snagu svih svojih ljudi, bez obzira gdje oni živjeli.
Mi smo spremni. Jesmo li svi zajedno spremni prepoznati snagu dijaspore i otvoriti novo poglavlje hrvatske budućnosti?
Vrijeme je da politika da svoj odgovor. Hrvatska dijaspora čeka. I neće odustati.
