LOBIRANJE (TIHA MOĆ): Bez snažnog lobiranja nema gospodarskog razvoja

Gdje je veća financijska moć, tu je više lobista

Lobiranje nije privilegija samo velikih država i snažnih korporacija. I za manje nerazvijene zemlje, kompanije i institucije ima mjesta; potrebno je samo htjeti, učiti i mijenjati navike.

Lobiranje je praksa pokušaja utjecaja na odluke državnih dužnosnika, zakonodavaca ili regulatornih tijela u korist određenog cilja, politike ili poslovnog interesa. Termin “lobiranje” potječe iz predvorja parlamentarnih zgrada, gdje su se zagovornici raznih ciljeva sastajali s političarima i donositeljima odluka kako bi predstavili svoje stavove i uvjerili ih da podrže određene zakone, investicijska ulaganja itd.

Tko su lobisti?

Lobisti mogu biti pojedinci ili organizacije koje rade na oblikovanju političkih odluka. Ovi pojedinci mogu biti bivši državni dužnosnici, industrijski stručnjaci ili profesionalni konzultanti angažirani da zastupaju tvrtke, trgovačke udruge, nevladine organizacije ili interesne skupine. Lobisti često koriste svoje znanje o zakonodavnim procesima i postojeće veze unutar političkih mreža kako bi predstavili dobro istražene argumente u korist interesa svojih klijenata. Mogu pružiti vrijedne uvide, tehničku stručnost ili podatke koji pomažu zakonodavcima da razumiju šire implikacije određenih zakona ili propisa.

Utjecaj lobiranja

Lobiranje ima značajan utjecaj na javnu politiku i zakonodavstvo u mnogim zemljama, osobito tamo gdje demokratski procesi omogućuju otvorenu raspravu i doprinos više dionika. Lobisti igraju ključnu ulogu u oblikovanju politika koje se odnose na poslovne propise, poreze, zdravstvo, ekološke standarde i međunarodnu trgovinu. Iako lobiranje može osigurati da zakonodavci razmotre različite stavove, može također izazvati zabrinutost zbog nejednakog utjecaja, jer bogatije organizacije imaju više sredstava za financiranje opsežnih lobističkih aktivnosti.

U korporativnom svijetu, lobiranje se smatra ključnim alatom za upravljanje regulatornim rizicima, postizanje povoljnih zakonodavnih rezultata i osiguranje poslovnih prednosti. Na primjer, kompanije mogu lobirati za porezne olakšice, industrijske propise ili trgovinske sporazume koji povećavaju njihovu konkurentnost. Lobiranje također pomaže kompanijama da budu informirane o nadolazećim zakonodavnim promjenama koje bi mogle utjecati na njihovo poslovanje.

Utjecaj na kompanije i države

Za kompanije, lobiranje predstavlja stratešku investiciju. Omogućuje poslovnim subjektima da imaju glas u oblikovanju regulatornih i pravnih okvira koji utječu na njihove industrije. Bilo da se zalažu za povoljne trgovinske politike, tehnološke propise ili radne zakone, uspješni lobistički napori mogu dovesti do konkurentskih prednosti, smanjenog operativnog rizika i povećane profitabilnosti.

S druge strane, za države lobiranje pruža vrijedne informacije iz industrija i građana koji su pogođeni zakonodavstvom. Pomaže osigurati da zakonodavci donose odluke utemeljene na praktičnim stvarnostima gospodarskih i društvenih uvjeta. Međutim, to također izaziva zabrinutost u vezi s transparentnošću, pravednošću i potencijalom da interesne skupine previše utječu na javnu politiku na štetu šireg društvenog interesa.

Lobiranje – Primjeri država

Primjeri iz SAD-a

Lobiranje je značajna i raširena aktivnost u Sjedinjenim Američkim Državama, koja uključuje veliki broj profesionalaca i značajna financijska ulaganja.

U Sjedinjenim Američkim Državama, lobiranje je velika industrija s opsežnim utjecajem. Prema podacima Centra za odgovornu politiku, koji prati troškove i aktivnosti lobiranja, u 2023. godini na lobističke napore potrošeno je više od 3,7 milijardi dolara. Ova cifra predstavlja ukupni iznos novca koji su organizacije, uključujući korporacije, trgovačke asocijacije i nevladine organizacije, potrošile kako bi utjecale na savezne zakone i politike.

Washington, D.C. domaćin je značajnom broju lobista. Broj se mijenja, ali prema recentnim izvještajima, u SAD-u postoji otprilike 11.000 registriranih lobista. Ove osobe rade za različite entitete, uključujući firme specijalizirane za lobiranje, industrijske grupe i nevladine organizacije.

Europska unija: Bruxelles

U Europskoj uniji, Bruxelles služi kao središte lobističkih aktivnosti. Opseg lobiranja u EU također je značajan, s procijenjenim godišnjim troškom od oko 1,9 milijardi eura. To uključuje troškove raznih organizacija koje nastoje utjecati na institucije EU-a poput Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

Bruxelles domaćin je velikom broju lobista. EU Registar transparentnosti, koji prati lobističke aktivnosti, navodi više od 3.000 organizacija uključenih u lobističke napore, predstavljajući širok spektar interesa. Ovaj broj uključuje kako individualne lobiste tako i organizacije koje predstavljaju.

Kanada: Ottawa

U Kanadi, lobiranje je regulirano, a ukupni godišnji trošak za lobističke napore iznosi oko 100 milijuna CAD. Ottawa, glavni grad, ima otprilike 1.800 registriranih lobista.

Australija: Canberra

U Australiji, industrija lobiranja također je značajna, s lobistima koji često komuniciraju s federalnim i državnim vladama. Australijska vlada prati lobističke aktivnosti putem javnog registra, a postoji nekoliko stotina registriranih lobista.

Stavovi prema lobiranju u nedovoljno razvijenim zemljama, poput onih na Zapadnom Balkanu

Stavovi prema lobiranju u nedovoljno razvijenim zemljama, poput onih na Zapadnom Balkanu, oblikovani su specifičnim političkim, društvenim i ekonomskim čimbenicima. U razvijenim zemljama lobiranje se često smatra legitimnim načinom zagovaranja interesa, dok u manje razvijenim regijama percepcija i praksa lobiranja mogu varirati zbog različitih političkih kultura, nedostatka regulatornih okvira i niske razine transparentnosti.

Nedostatak nadzora i transparentnosti u ovim zemljama često dovodi do zabrinutosti u vezi s mogućom korupcijom i neprikladnim utjecajem na donositelje odluka, što rezultira negativnom javnom percepcijom lobiranja. Unatoč naporima da se poboljšaju regulatorni mehanizmi, mnoge države još uvijek nemaju učinkovite zakone koji bi osigurali odgovorno lobiranje, što dodatno otežava nadzor nad tim aktivnostima.

Lobiranje u ovakvom kontekstu često predvode velike korporacije ili političke elite koje raspolažu značajnim resursima, dok su manjim organizacijama i marginaliziranim skupinama mogućnosti za utjecaj ograničene. Iako se lobiranje može promatrati kao legitimno sredstvo za zastupanje interesa, u mnogim slučajevima povezuje se s problemima poput korupcije, favoriziranja i netransparentnosti, što dodatno narušava povjerenje javnosti u politički sustav i upravljanje.

Bosna i Hercegovina

U Bosni i Hercegovini, lobiranje se često odvija putem neformalnih kanala zbog nedostatka sveobuhvatnih regulacija o lobiranju. Političke i ekonomske elite, uključujući utjecajne poslovne figure, imaju značajan utjecaj na donošenje odluka, a javni dojmovi o lobiranju mogu biti pod utjecajem briga o korupciji i nedostatku transparentnosti.

Srbija

Srbija je napravila određeni napredak prema boljoj regulaciji lobiranja, ali izazovi i dalje postoje. Trude se poboljšati transparentnost i odgovornost, no prakse lobiranja još uvijek se razvijaju. Postoji sve veće prepoznavanje potrebe za formalizacijom regulacija o lobiranju kako bi se osigurao pošten pristup i smanjili rizici od korupcije.

Sjeverna Makedonija

Sjeverna Makedonija također radi na poboljšanju regulacije lobiranja. Međutim, okruženje lobiranja ostaje relativno neformalno, a postoje kontinuirani napori za povećanje transparentnosti i javnog povjerenja u aktivnosti lobiranja.

Stavovi prema lobiranju u Hrvatskoj

Transparentnost i povjerenje

Percepcija lobiranja u Hrvatskoj može varirati. Dok neki smatraju da lobiranje može pružiti važnu platformu za predstavljanje interesa i doprinositi donošenju informiranih odluka, drugi su skeptični zbog mogućih veza s korupcijom i nejednakim pristupom odlučivanju. Javni stavovi često su pod utjecajem šireg političkog i ekonomskog konteksta, uključujući povijest korupcije i općenito povjerenje u institucije.

Uloga i utjecaj lobista

Lobisti u Hrvatskoj uključuju profesionalce iz različitih sektora, uključujući poslovne korporacije, nevladine organizacije, stručne udruge i druge interesne skupine. Oni igraju ključnu ulogu u oblikovanju politika i zakonodavstva kroz pružanje informacija i argumenata za specifične interese. Dok je lobiranje u velikoj mjeri prihvaćeno kao sastavni dio demokratskog procesa, važno je osigurati da se odvija u okviru pravnih i etičkih standarda.

Javni dojam

Javni stavovi prema lobiranju u Hrvatskoj mogu biti podijeljeni. Neki ljudi prepoznaju lobiranje kao način za izražavanje interesa i pridonošenje donošenju odluka koje mogu imati koristi za društvo ili specifične sektore. S druge strane, postoji zabrinutost da lobiranje može biti povezano s nepoštenim utjecajem i nedostatkom transparentnosti, što može smanjiti povjerenje u političke procese.

Izazovi i prilike

Hrvatska se suočava s izazovima u regulaciji lobiranja, uključujući potrebu za poboljšanjem transparentnosti i odgovornosti. S obzirom na članstvo u Europskoj uniji, postoji prilika za usklađivanje s najboljim praksama i standardima koji se primjenjuju u drugim članicama EU. Postoje inicijative i napori usmjereni na jačanje regulacije i unapređenje prakse lobiranja kako bi se povećala transparentnost i smanjio rizik od korupcije.

Zaključno, lobiranje ima ključnu ulogu u demokratskom upravljanju, omogućujući različitim interesima da budu zastupljeni u procesu donošenja odluka, no njegova legitimnost ovisi o transparentnosti i nadzoru. U Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama Zapadnog Balkana, stavovi prema lobiranju odražavaju složene političke, ekonomske i društvene okolnosti. Iako lobiranje može doprinijeti oblikovanju politika koje potiču održivi razvoj, njegova percepcija često je narušena zbog nedostatka regulacije i transparentnosti, što može utjecati na povjerenje javnosti. Stoga je ključno kontinuirano raditi na unaprjeđenju regulatornih okvira i etičkih standarda kako bi lobiranje postalo odgovoran alat koji služi interesima demokracije i javnog dobra.