U medijima se često raspravlja o problemu birokracije u hrvatskom društvu, što je trenutno jedna od glavnih tema u javnosti, posebno u kontekstu povratka hrvatskih iseljenika. Najviše se ističu složeni i dugotrajni administrativni procesi koji usporavaju poslovanje, otežavaju zapošljavanje i smanjuju učinkovitost javnog sektora.

Primjerice, otvaranje nove tvrtke ili pokretanje obrta može trajati znatno dulje nego u drugim europskim zemljama, što obeshrabruje poduzetnike i usporava gospodarski rast. Također, odobrenja za građevinske projekte često se spominju kao područje s prekomjernim birokratskim preprekama, gdje investitori nailaze na složene i nepredvidive procese koji mogu trajati mjesecima, pa čak i godinama.

Hrvatska birokracija predstavlja složeni sustav administrativnih pravila i procesa koji, iako stvoren da osigura red i dosljednost, često stvara značajne prepreke na putu prema učinkovitoj javnoj upravi. Složenost birokratskog aparata u Hrvatskoj utječe na sve razine društva. Uspostavljena pravila i procedure, umjesto da pomažu, nerijetko otežavaju ostvarivanje osnovnih prava i zahtjeva građana, te posljedično usporavaju gospodarski i društveni napredak.

Birokracija, u svojoj složenosti, može imati dvostruko djelovanje: iako osigurava potrebnu strukturu i kontrolu, prečesto dolazi do neučinkovitosti i produženih procedura koje izazivaju nezadovoljstvo i frustraciju kod građana i poslovnih subjekata. Prevelik broj administrativnih koraka, nedostatak koordinacije među državnim uredima te slabija digitalizacija ostavljaju dojam rigidnosti i zatvorenosti sustava, čime se smanjuje motivacija za poduzetništvo i inovacije, usporava provođenje reformi te odvraća strane investicije.

Osim što utječe na svakodnevno funkcioniranje društva, ovakva birokratska struktura ima dalekosežne posljedice za Hrvatsku na međunarodnoj razini. Zemlje koje su provele digitalizaciju i administrativnu modernizaciju, poput Novog Zelanda, Finske, Danske, Južne Koreje i mnoge druge, postale su primjer efikasnog upravljanja i privlačnosti za investitore, dok Hrvatska, zbog birokratskih prepreka, ne iskorištava u potpunosti svoj potencijal za gospodarski rast.

Ovaj kompleksan izazov usporava ne samo ekonomski napredak, već i razvoj društvenih resursa, poput obrazovanja, zdravstvenih usluga i općeg standarda života.

Uklanjanje suvišnih administrativnih slojeva i usvajanje učinkovitih digitalnih rješenja, uz poticanje međuresorne suradnje i prilagodbu zakonskih okvira, može postupno transformirati sustav u transparentniji i fleksibilniji model.

Samo kroz promišljenu modernizaciju birokratskih procesa Hrvatska može postati zemlja koja svojim građanima nudi jednostavniji, brži i pravedniji sustav te osigurati svoje mjesto kao konkurentna i suvremena država na globalnoj sceni.

Uloga birokracije u procesu povratka Hrvatskih iseljenika

Birokracija se ističe kao jedan od ključnih i najvažnijih izazova s kojima se suočavaju naši iseljenici i povratnici, posebno Hrvati koji planiraju povratak u domovinu. Ova složena administrativna struktura često otežava proces povratka, čime se dodatno produbljuju frustracije i prepreke za povratnike.

Kako bih stekao jasnu sliku o utjecaju birokracije na proces sređivanja dokumentacije za hrvatske iseljenike koji su se odlučili vratiti u domovinu, započeo sam detaljno istraživanje kroz obilazak s nekoliko povratnika. Fokusirao sam se na proces prikupljanja potrebne dokumentacije za stjecanje hrvatskog državljanstva. U suradnji s svakim pojedincem, prošao sam kroz sve ključne institucije uključene u procedure, uključujući prijavu prebivališta, dobivanje domovnice, izdavanje osobnih iskaznica te podnošenje zahtjeva za stjecanje državljanstva.

Svaki povratnik predstavljao je jedinstveni slučaj, što je zahtijevalo prikupljanje što više informacija i, na kraju, stjecanje osobnog iskustva koje se ne oslanja na “čula kazala” ili prepravljene informacije. Tijekom obilazaka, aktivno sam razgovarao s djelatnicima institucija, nastojeći prikupiti njihove uvide o ključnim problemima s kojima se susreću povratnici, te njihova mišljenja o mogućim rješenjima koja bi mogla pojednostaviti i ubrzati cijeli proces.

Kao savjetnik Vlade RH pri Ministarstvu demografije i useljeništva, ova iskustva bila su mi potrebna kako bih mogao predložiti konkretne mjere za unaprjeđenje tih procesa.

Već prvi koraci otkrivaju osnovne prepreke: institucije koje sudjeluju u procesu raspoređene su zbog potresa na različitim lokacijama diljem Zagreba, što zahtijeva dodatno vrijeme i trošak putovanja. U praksi, to znači višestruka putovanja, bilo privatnim ili javnim prijevozom, a zbog udaljenosti često je otežano brzo i jednostavno obavljanje potrebnih formalnosti.

Samo osnovne procedure vezane uz stjecanje državljanstva pokazale su se iznimno dugotrajnima i složenima, a iskustva povratnika potvrđuju da su dodatne dokumentacije poput vozačkih dozvola, priznavanja diploma ili izdavanja drugih osobnih dokumenata podložne još dužim procedurama. Sve ovo stvara iznimno nepovoljnu sliku sustava za svakog hrvatskog povratnika iz dijaspore, a često obeshrabruje i druge koji bi možda razmotrili povratak.

Jedan od dodtnih izazova s kojima se birokratski sustav suočava je manjak radne snage. Zbog nedostatka kadrova, mnoge institucije ne mogu adekvatno odgovoriti na zahtjeve građana, što rezultira dugim redovima, odgađanjem procesa i općim nezadovoljstvom.

Ova situacija dodatno se pogoršava nestručnošću zaposlenika, koja može rezultirati pogrešnim informacijama i neadekvatnim uslugama. Kada građani dožive nedostatak stručnosti, povjerenje u sustav opada, što dovodi do dodatne frustracije.

Za rješavanje ovih izazova ključno je uložiti u obuku i razvoj kadrova, poboljšati unutarnju komunikaciju među institucijama te stvoriti kulturu usmjerenosti na korisnika.

Unapređenjem radnog okruženja i osnaživanjem zaposlenika moguće je stvoriti učinkovitiji sustav koji će zadovoljiti potrebe građana i potaknuti povratak dijaspore, što je ključno za gospodarski i demografski razvoj Hrvatske.

Moram priznati da, nakon obilaska pojedinih ureda i institucija, dolazim do zaključka da birokracija u Zagrebu nije toliko problematična koliko se u javnosti često naglašava. Možda su situacije na lokalnim razinama drugačije, no to ne mogu potvrditi ni opovrgnuti. Važno je napomenuti da su potresi izazvali potrebu za rasterećenjem, kako radne snage, tako i prostora, zbog čega su se procesi donekle usporili, što stvara frustraciju među mnogim povratnicima.

Ova iskustva omogućila su mi dublje razumijevanje složenosti i izazova s kojima se povratnici suočavaju. Mogu potvrditi da trenutni sustav predstavlja značajnu prepreku za povratnike, ali vjerujem da će situacija biti bolja kada se procesi ponovno stabiliziraju i vrate na prijašnju razinu, što će ih učiniti jednostavnijima i pristupačnijima.

U konačnici, mogu reći da birokracija u Hrvatskoj nije puno lošija nego u nekim drugim zemljama, poput Njemačke. Ključ je u poznavanju potrebnih koraka i postupaka – ako znate što trebate prvo učiniti, nećete naići na veće probleme. Veći izazov leži u nedostatku jedinstvenog informativnog mjesta koje bi povratnicima pružilo sve relevantne informacije i pomoć u procesu dobivanja državljanstva. Smatram da je upravo ovaj problem veći – potrebno je pronaći način za usklađivanje rada državnih institucija i povratnika, kako bi se olakšalo dobivanje potrebne pomoći na svim razinama.

Iz iskustva mogu potvrditi da su mnoge zemlje s visokim standardom digitalizacije i optimiziranim sustavima znatno olakšale ove procese, čineći ih privlačnijima za povratnike.

Upravo zato, nužno je hitno suočiti se s problemom u Hrvatskoj kako bismo olakšali povratak dijaspore i time pridonijeli demografskom i gospodarskom razvoju. U suprotnom, riskiramo dodatno udaljavanje naših iseljenika te otežavamo privlačenje stranih investitora koji bi mogli pridonijeti razvoju i stabilnosti hrvatskog gospodarstva.

Time bi se značajno doprinijelo demografskom i gospodarskom razvoju Hrvatske, potičući jaču povezanost s dijasporom.