Kako vodeće zemlje regrutiraju mlade obrazovane ljude

U svijetu obilježenom ubrzanim tehnološkim razvojem, sve težim gospodarskim izazovima i sve izraženijim demografskim padom, pitanje privlačenja i zadržavanja talenata postalo je jedno od ključnih strateških prioriteta država koje žele osigurati svoj dugoročni rast i konkurentnost. Nedostatak kvalificirane radne snage danas ne pogađa samo manje razvijene zemlje – on je sve više realnost i za velike, razvijene ekonomije poput Njemačke, Kanade, Irske i Australije. Demografski trendovi pokazuju pad nataliteta, starenje populacije i sve veći odljev mladih obrazovanih ljudi, što ozbiljno prijeti održivosti mirovinskih, zdravstvenih i gospodarskih sustava.

U takvom kontekstu, države koje žele zadržati korak u globalnoj gospodarskoj utrci više se ne mogu osloniti isključivo na vlastite demografske resurse. Umjesto toga, sve više ulažu u stvaranje atraktivnih uvjeta za dolazak stranih talenata, razvijajući sofisticirane programe regrutacije, pojednostavljujući postupke imigracije i aktivno promovirajući život i rad u svojim zemljama. Cilj je jasan: privući mlade, obrazovane i ambiciozne ljude koji će svojom energijom, znanjem i inovacijama pokrenuti novu fazu gospodarskog razvoja. U toj borbi, zemlje koje na vrijeme prepoznaju važnost aktivnog pristupa imat će odlučujuću prednost. One koje zakasne, riskiraju dugoročnu stagnaciju i gubitak pozicije na globalnoj sceni.

Njemačka je 2020. donijela Zakon o imigraciji kvalificirane radne snage (Fachkräfteeinwanderungsgesetz), čime je pojednostavila dolazak obrazovanih stručnjaka izvan Europske unije. Njemačke taktike uključuju skraćene i ubrzane postupke priznavanja stranih diploma, aktivne promotivne kampanje poput „Make it in Germany“, ciljano regrutiranje IT stručnjaka, medicinskog osoblja i inženjera te organiziranje sajmova poslova u drugim državama za izravno zapošljavanje. 

Irska se pozicionirala kao startup i tehnološki centar Europe kroz svoju „Global Talent“ strategiju, s programima poput „Critical Skills Employment Permit“ koji omogućuju brzo izdavanje radnih dozvola za visokokvalificirane radnike, specijaliziranim programom povratka iseljene dijaspore „Back for Business“ koji povezuje iseljene Irce s poslovnim prilikama, te intenzivnim oglašavanjem pozitivnog imidža Irske u SAD-u i Australiji. 

Kanada vodi jedan od najnaprednijih programa selektivne imigracije na svijetu kroz svoj Ekspresni ulaz (Express Entry System), koji koristi bodovni sustav favorizirajući mlade, visokoobrazovane kandidate s dobrim znanjem jezika, uz aktivno pozivanje kandidata putem virtualnih sajmova karijera i dodatne provincijske programe koji ciljano privlače ljude u regije s manjkom stanovništva, poput Nove Scotije i Alberte. 

Australija provodi Global Talent Visa Program kojim cilja inovativne i poduzetne mlade ljude, kroz direktno pozivanje pojedinaca s međunarodnim priznanjima i razvijenu suradnju s australskim sveučilištima radi brzog zapošljavanja studenata nakon diplome.

Hrvatska između prilike i rizika: (Ne)strategija za talente

Dok razvijene zemlje vode otvorenu utrku za privlačenje mladih i obrazovanih ljudi, Hrvatska, nažalost, još uvijek nema jasno definiranu strategiju koja bi odgovorila na ovaj globalni izazov. Iako se u javnosti povremeno raspravlja o demografskim problemima, iseljavanju mladih i nedostatku kvalificirane radne snage, ozbiljna, sveobuhvatna politika usmjerena na aktivno privlačenje talenata – osobito vlastitih iseljenika i njihovih potomaka – još uvijek nije oblikovana.

Trenutno, Hrvatska formalno nudi određene olakšice u postupcima stjecanja državljanstva za potomke iseljenika te subvencije za samozapošljavanje i pojedine regionalne projekte namijenjene povratnicima. Međutim, ti instrumenti ni izdaleka nisu konkurentni u odnosu na proaktivne i strukturirane modele koje razvijaju druge zemlje. Nedostaje snažna međunarodna kampanja koja bi pozicionirala Hrvatsku kao atraktivno mjesto za život, rad i poduzetništvo, kao i učinkoviti mehanizmi za brzo prepoznavanje i privlačenje visokokvalificiranih stručnjaka. Povezivanje dijaspore s hrvatskim gospodarstvom, znanošću i inovacijskim sektorima tek je na svojim povremenim, inicijalnim pokušajima.

Društvena i politička rasprava o ovoj temi najčešće ostaje na deklarativnoj razini. Iako postoji opće priznanje da se Hrvatska suočava s ozbiljnim demografskim izazovima, konkretne inicijative rijetko prelaze iz faze najava u fazu sustavne provedbe. Javne politike dominantno su usmjerene na kratkoročno saniranje posljedica iseljavanja kroz ad hoc mjere, umjesto da strateški grade dugoročne modele održivog privlačenja i zadržavanja ljudskog kapitala.

Ako se ovaj trend ne preokrene, Hrvatska riskira dodatni gubitak ključne radne snage potrebne za modernizaciju gospodarstva, tehnološki razvoj i demografski oporavak. 

Dugoročno, zemlja bi mogla upasti u začarani krug demografskog i gospodarskog slabljenja, dok će globalni poredak oblikovati oni koji su na vrijeme prepoznali važnost ulaganja u ljude. Jer u svijetu koji se dinamično mijenja, oni koji zanemare ljudski kapital – gube budućnost.

Za Hrvatsku trenutak odluke nezaustavljivo dolazi. Potrebna je hrabrost i jasno definirano strateško djelovanje. Još uvijek imamo mogućnost osmisliti ozbiljne, dugoročne politike koje će otvoriti vrata povratku naših ljudi i privlačenju novih generacija da ovdje stvaraju, inoviraju i žive. No, to zahtijeva mnogo više od političkih deklaracija – zahtijeva konkretne mjere, jasne ciljeve, međunarodnu vidljivost i snažnu institucionalnu potporu.

Ako želimo da Hrvatska u desetljećima pred nama bude zemlja inovacija, rasta i života, a ne zemlja tišine, zatvorenih škola i praznih kuća, sada je trenutak da djelujemo. Jer kad sve dođe – a taj trenutak dolazi brže nego što želimo priznati – više neće biti vremena za žaljenje. Prilike koje smo propustili, netko drugi će znati iskoristiti.