Izbori nisu formalnost, već moralna odgovornost!

Zašto ljudi (ne) izlaze na izbore?

Jedno od najvažnijih pitanja svake demokracije, osobito one koja još traži svoje zrelo lice, jest: zašto građani ne koriste svoje pravo glasa? Često se kaže da su izbori “naša prilika” – ali statistike pokazuju da sve više građana tu priliku svjesno propušta.

U Hrvatskoj, izlaznost na lokalnim izborima posljednjih godina jedva prelazi 47%. U nekim manjim sredinama, brojka je i znatno niža. Riječ je o zabrinjavajućem trendu koji pogađa i razvijene demokracije – čak je i u Francuskoj, jednoj od kolijevki moderne demokracije, izlaznost na lokalnim izborima 2020. pala ispod 45%. U Americi, pak, lokalne izbore u velikim gradovima ponekad poprati tek 20% birača.

Zašto se to događa?
Jedan dio razloga treba tražiti u povijesti – mnogi ljudi koji su odrasli u bivšem sustavu, bez višestranačja i slobodnog izbora, nisu nikada razvili duboku naviku političke participacije. Izbori su tada bili iluzija odluke – danas su mogućnost koju mnogi i dalje ne doživljavaju ozbiljno.

Drugi dio razloga leži u razočaranju – velik broj građana osjeća da se ništa ne mijenja, da su svi “isti”, da politika ne donosi stvarne promjene. Neki ljudi misle da njihov glas ne znači ništa. Ali upravo u tome je paradoks: glas koji se ne da – najviše znači onima koji žele da stvari ostanu iste.

Demokracija ne uspijeva zbog loših političara, već zbog šutljive većine

U demokraciji, sve kreće od jednog – glasa. Taj glas može biti podrška onima koji dobro rade, ali i poruka onima koji razočaravaju. Glasanje nije samo pravo – to je i alat. Možda i jedini alat kojim običan čovjek može mirno, civilizirano i učinkovito utjecati na smjer svoje zajednice, svoje države, pa čak i budućnosti svoje djece i unuka.

Kad ljudi ne izađu na izbore, ne šalju poruku nikome – osim onima na vlasti da ih nije briga. A to je najopasnija poruka koju građanin može poslati. Ona potvrđuje postojeće stanje. Ona je tiho “da” svemu onome protiv čega se možda u sebi buni.

Zemlja s četiri milijuna stanovnika – i s četiri stotine problema

Hrvatska danas nosi ogroman teret neefikasnog i skupog sustava lokalne samouprave. Imamo više od 500 jedinica lokalne vlasti – od kojih mnoge ne mogu ispuniti ni osnovne javne funkcije bez pomoći iz državnog proračuna. Umjesto da služimo građanima, često svjedočimo mreži lokalnih struktura koje služe same sebi – zapošljavaju stranačke kadrove, multipliciraju uredske troškove i održavaju vladavinu istih ljudi desetljećima. Upravo zato su izbori prilika – možda ne da se odmah sruši sustav, ali svakako da se počne slati jasna poruka: vrijeme je za racionalnost, odgovornost i svježu političku krv.

Lokalne odluke – lokalne posljedice

Lokalni izbori, iako često percipirani kao manje važni, izravno utječu na svakodnevni život. Odluke o javnim vrtićima, lokalnim cestama, komunalnoj infrastrukturi, školama, prijevozu, socijalnim programima i poticajima u poduzetništvu – sve su to ovlasti lokalnih vlasti.

Dakle, kada birate tko će biti vaš gradonačelnik, načelnik ili župan, vi ne birate samo osobu – birate i stil upravljanja vašim životnim prostorom. I birate poruku: želite li da sve ostane kako jest – ili vjerujete da može i mora bolje?

Stabilnost nije kad sve stoji – već kad stvari napokon krenu

Vladajuća većina posljednjih godina često spominje riječ “stabilnost” kao najveće postignuće. No stabilnost nije vrijednost ako se koristi za održavanje statusa quo, već mora biti temelj promjene. U zemlji u kojoj pada broj stanovnika, raste broj uvoznih radnika, zatvaraju se domovi zdravlja u ruralnim sredinama, a mladi u školama slušaju o budućnosti koju već planiraju živjeti u Irskoj – stabilnost zvuči kao mir u praznom prostoru. Ako vlast ne osluškuje nezadovoljstvo naroda, lokalni izbori su trenutak kad se to nezadovoljstvo može jasno izraziti. I to je najzdraviji oblik demokratskog pritiska.

Tko se ne buni na izborima, nek’ se ne buni ni poslije

U demokratskom društvu postoje samo dva legitimna načina da pokažete svoje neslaganje s vlašću: izbori i ulica. Biranje je kulturni, miran i zakonit čin. Prosvjed je oblik otpora kada svi drugi mehanizmi zakažu. Zar nije onda jednostavnije i dostojanstvenije birati?

U Srbiji se posljednjih mjeseci događaju masovni prosvjedi upravo zato što su građani izgubili vjeru u izborni sustav. U Rusiji takva mogućnost gotovo ne postoji – a znamo kamo vodi represija. U nekim državama, poput Belgije, Luksemburga ili Australije, izlazak na izbore je zakonska obveza. Zašto? Jer su shvatili da pasivnost građana ubija demokraciju.

Izlazak na izbore – moralna obveza prema budućnosti

Lokalni izbori 18. svibnja 2025. nisu samo još jedno glasanje. To je ispit našeg građanskog integriteta. Tvoj glas nije samo tvoj – on oblikuje okruženje u kojem će tvoje dijete i unuk živjeti. Hoće li ostati ili otići? Hoće li imati siguran vrtić, cestu bez rupa, ili poštenog gradonačelnika koji radi za ljude, a ne za stranku?

Ovo je poruka svakom 18-godišnjaku koji prvi put glasa, svakoj umirovljenici koja je razočarana, svakom radniku koji više ne vjeruje nikome, svakom poduzetniku koji želi promjene: tvoj glas je tvoj alat. Ako ga ne upotrijebiš, netko drugi će odlučiti umjesto tebe. A možda neće imati tvoje interese na umu.

Biraj kao da ti život ovisi o tome – jer zapravo i ovisi

Nema idealnog kandidata. Nema savršenog sustava. Ali postoji savršena prilika da učinimo nešto – izlazak na izbore. Taj čin ne košta ništa, ali može značiti sve. Zato, neka 18. svibnja ne bude samo još jedna nedjelja. Neka to bude dan kada si rekao – meni je dosta.

IZAĐI NA IZBORE – JER DEMOKRACIJA POČINJE OD TEBE.