Zabluda napretka
Dugo smo vjerovali da će svaka nova generacija živjeti dulje i bolje od one prethodne. Prošlost nas je razmazila. Medicinska otkrića dvadesetog stoljeća učinila su gotovo čudo. Djeca su počela preživljavati bolesti koje su nekada ubijale cijele ulice. Higijena, cjepiva, čista voda i nade su rasle. Ali danas se dogmama napretka polako lomi kralježnica. Statistika upozorava da napredak nije beskonačan. Znanje i tehnologija nisu uspjeli zaustaviti biološku stvarnost. Tijelo pamti sve.
Kada vrijeme više ne radi za nas
Internacionalna studija pokazuje da je rast očekivanog životnog vijeka dramatično usporio. Između 1990. i 2011. prosječni godišnji porast u 20 europskih zemalja bio je oko 0,23 godine. Za razdoblje 2011. do 2019. pao je na oko 0,15 godine. U razdoblju 2019. do 2021. došlo je i do neto pada životnog vijeka, prosječno oko -0,18 godine godišnje. Istraživači otvoreno tvrde da nitko rođen nakon sredine prošlog stoljeća vjerojatno neće prosječno doživjeti sto godina, osim ako medicina ne napravi novo epohalno otkriće.
Kad djeca više nisu problem, postanemo mi
Do kraja prošlog stoljeća ključni pomak dogodio se zato što su djeca u bogatim zemljama počela preživljavati. Danas je smrtnost djece rekordno niska. Zato bi se produžavanje života moglo dogoditi samo ako odrasli ostanu zdravi mnogo dulje. I tu se događaju problemi. Bolesti srca, dijabetes, pretilost, depresija, stres, izolacija, zagađenje, previše sjedenja, premalo prirode. Sve ono što sami stvaramo sada nam skraćuje život. Nismo prestali umirati od zaraza. Sada umiremo od vlastitog života.
Bogatstvo nas ne čini zdravima
Paradoks današnjeg društva zvuči gotovo ironično. Nikada nismo imali više hrane, a toliko malo zdravlja. Nikada nismo imali više slobode, a toliko puno stresa. Nikada nismo bili toliko povezani, a toliko usamljeni.
Za ilustraciju: u 2023. godini prosječni očekivani životni vijek u EU-27 iznosio je 81,5 godina. U isto vrijeme u Hrvatskoj je ta brojka bila približno 78,6 godina. To znači da je razlika između nas i prosjeka razvijenih europskih zemalja već nekoliko godina značajna i pokazuje da nije dovoljno biti „razvijena zemlja“. Onaj tko želi stvarnu dugovječnost mora živjeti drugačije.
Dali smo sve za godine, ali što sa životom u njima
Naše ambicije više se ne bore protiv ratova i gladi. nego protiv nas samih. Nismo pobijedili starost. Samo smo je odgodili za nekoliko godina. Ali vrijeme vraća svoj dug, sada s kamatama. Živjeti duže ne znači živjeti bolje. Ako godine nisu ispunjene zdravljem, ljubavlju i zajednicom, to nisu godine nego čekanje.
Hrvatska lekcija budućnosti
Hrvatska se danas nalazi na raskrižju. Ova tema više nije samo globalno upozorenje nego poziv nama da se konačno okrenemo zdravoj prehrambenoj, socijalnoj i demografskoj politici. Ako želimo budućnost u kojoj ljudi žive duže i kvalitetnije, moramo stvarati okruženje u kojem je zdrava hrana dostupna iz vlastite zemlje, voda i okoliš ostaju čisti, obitelji imaju priliku za život u prirodi, a zajednice ostaju povezane. To su stvarni temelji dugovječnosti, a ne skupe terapije i moderne tablete koje dolaze prekasno. Hrvatska ima šansu da upravo kroz takav pristup vrati život u mjesta koja se prazne i da svojim ljudima omogući dostojanstvo u starijoj dobi.
Povratak jednostavnim istinama
Na kraju se vraćamo drevnoj logici koju smo zaboravili. Čovjek najbolje živi ondje gdje živi u skladu s prirodom i ljudima. Ako to ponovno otkrijemo, možda nas godine ipak stignu nagraditi.
