Kuda nas vodi nekontrolirana zamjena stanovništva?
To je pitanje koje zahtijeva ozbiljno djelovanje u pronalaženju dugoročnih rješenja. Ne samo da je to pitanje demografske prirode, već nosi i socioekonomske i kulturne posljedice.
S obzirom na ubrzano pogoršanje demografskih trendova, snažan ekonomski rast i kontinuiranu napetost tržišta rada, procjenjuje se da bi ukupan broj stranih radnika za nekoliko godina mogao dosegnuti 400-500 tisuća, čime bi strani radnici činili četvrtinu ukupne radne snage u Hrvatskoj.
Otkako je Vlada ukinula kvotni sustav za strane radnike, broj agencija za zapošljavanje značajno je porastao. Trenutno u Hrvatskoj djeluje 703 agencije za privremeno zapošljavanje te 628 agencija za posredovanje pri zapošljavanju. Dok su prošlih godina agencije dovodile radnike iz BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije, danas sve više dolaze radnici iz Nepala, Uzbekistana, Indije i Pakistana.
Razumijemo li doista globalni proces nekontroliranog uvoza radne snage i potencijalne probleme koje on nosi za lokalno stanovništvo? Nedostatak takvog razumijevanja predstavlja temeljni izazov s kojim se suočavamo. Ova situacija ne samo da izaziva ekonomske poteškoće poput narušavanja ravnoteže na tržištu rada i pritiska na lokalnu radnu snagu, već također nosi duboke društvene posljedice.
Suočavanje s ogromnom različitošću kulture, religije i običaja koji dolaze s nekontroliranim uvozom radne snage predstavlja kompleksan izazov. To može dovesti do napetosti i konflikata u zajednicama, narušavajući socijalnu stabilnost i stvarajući podjele među ljudima. Nadalje, nedostatak adekvatnih integracijskih politika može rezultirati marginalizacijom određenih skupina i osjećajem nesigurnosti među lokalnim stanovništvom.
Osim toga, ekonomska konkurencija koju donosi nekontrolirani uvoz radne snage može dovesti do pritiska na plaće i uvjete rada lokalnih radnika. Nedostatak adekvatne regulacije može rezultirati iskorištavanjem stranih radnika i slabljenjem radničkih prava, što ima dugoročne negativne posljedice za cijelo društvo.
U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, mladi ljudi se suočavaju s izazovima koje donosi globalizacija i promjene u društvu. Mnogi od njih razmišljaju o odlasku iz svoje domovine u potrazi za boljim mogućnostima, a nekontrolirana zamjena stanovništva može dodatno pojačati taj trend.
Propuštamo priliku da mladima osiguramo preduvjete za uspješan život u Hrvatskoj. Umjesto da ih zadržimo i stvorimo okruženje u kojem mogu ostvariti svoje potencijale, suočavamo se s odljevom talentirane radne snage i gubitkom perspektive za budući razvoj. Stvaranje dobrog i sigurnog okruženja za mlade podrazumijeva više od samo ekonomske stabilnosti.
Kada govorimo o “dobrom” i “sigurnom” okruženju, mislimo na stvaranje inkluzivnog društva u kojem svaki pojedinac ima priliku ostvariti svoje snove. To uključuje osiguranje kvalitetnog obrazovanja, pristupa zdravstvenim uslugama, mogućnosti zapošljavanja, ali i socijalne integracije i osjećaj pripadnosti zajednici.
Neprihvatljivo je zanemariti ili se odreći iseljenih Hrvata koji su napustili svoju domovinu u posljednjih nekoliko godina, s procjenom od pola milijuna osoba. Taj broj predstavlja značajan potencijal na svim razinama društva. Zamjena njihovog doprinosa s mladima iz Bangladeša, Indije, Pakistana, Irana i Nepala nije i ne smije biti dugoročno rješenje. Primjeri zapadnih zemalja poput Njemačke, Danske, Švedske, Finske i Francuske ilustriraju izazove s kojima se suočavaju u integraciji takve radne snage, posebno zbog značajnih kulturnih i religijskih razlika.
Ujedno, imamo veliki potencijal i u našoj HR dijaspori koji može odigrati ključnu ulogu u rješavanju ovog kompleksnog problema. Ako uspijemo pronaći modele kako privući našu dijasporu da se vrati, posebno drugu i treću generaciju mladih, te ih potaknuti da se uključe u obnovu i razvoj RH, to bi moglo biti od vitalnog značaja.
Hrvatska je zemlja s populacijom od 3,8 milijuna stanovnika, što postavlja pitanje o održivosti nekontroliranog uvoza radne snage. Prema trenutnim projekcijama, nastavimo li ovim tempom, u nekoliko godina možemo znači očekivati oko 500.000 stranih radnika iz raznih dijelova svijeta. Prvo dolaze mladi muškarci koji ispituju mogućnosti, a potom dovode svoje obitelji, što može imati dugoročno negativne posljedice za državu.
Trenutno se nalazimo u izazovnoj situaciji koja je rezultat nedostatka adekvatne strategije razvoja i jasne vizije za budućnost. Ovaj nedostatak smjernica doveo je do ozbiljnih problema na tržištu rada, naglašavajući potrebu za hitnim preispitivanjem i prilagodbom naših razvojnih planova kako bi se osigurala održivost i stabilnost hrvatskog gospodarstva.
Poslodavci smatraju da bi Hrvatska, uz imigraciju u sektore s najvećim deficitom radne snage, trebala ciljati i na visokokvalificirane radnike za djelatnosti koje ostvaruju brži realni rast produktivnosti u odnosu na prosjek EU-a. Takvi sektori uključuju ICT, turizam, graditeljstvo, poljoprivredu te dijelove prerađivačke industrije, koji mogu postati nositelji gospodarskog rasta.
Nekontrolirana situacija može imati ozbiljne posljedice na produktivnost i konkurentnost našeg gospodarstva. Stoga je ključno osigurati da naša strategija razvoja bude usklađena s dugoročnim ciljevima održivog gospodarskog rasta i socijalne ravnopravnosti.
Hrvatska raspolaže znatnim potencijalom u svojoj domaćoj radnoj snazi, kao i u svojoj dijaspori, koja može biti ključna u rješavanju potreba za radnom snagom. Ako mladi ne vide prilike za zapošljavanje ili napredovanje u svojoj domovini, skloni su tražiti bolje mogućnosti u inozemstvu, što bi moglo dovesti do stvaranja “zemlje staraca” s dugoročnim negativnim demografskim posljedicama.
Stoga je važno da Hrvatska mudro upravlja svojim potrebama za radnom snagom, uzimajući u obzir sve faktore i potencijale koje imamo na raspolaganju. To uključuje razvoj dugoročnih strategija za obrazovanje i zapošljavanje domaće radne snage, promicanje inovacija i poduzetništva te stvaranje poticajnih okvira za povratak i integraciju dijaspore. Samo na taj način možemo osigurati održivi ekonomski razvoj i dobrobit svih građana u Hrvatskoj.
