Umirovljenici čine nezamjenjiv dio društvene strukture Hrvatske, a ipak se čini da su prečesto zanemareni u svakodnevnim političkim i društvenim raspravama. Tijekom svojih radnih života, mnogi su nesebično ulagali u izgradnju države, ali danas, nažalost, suočavaju se s brojnim izazovima koji ih svrstavaju među najslabije socijalne skupine. Ova situacija je još izraženija u slučaju umirovljenica, čiji je socijalni položaj neusporedivo lošiji, zbog postojećih rodnih nejednakosti koje duboko prožimaju cijeli mirovinski sustav.
Prema najnovijim podacima, prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosila je 2023 g. 472 eura mjesečno, dok je u kolovozu 2024. godine porasla na 620 eura. Ovaj iznos je značajno niži od europske sredine, zbog čega hrvatski umirovljenici, a naročito umirovljenice, žive na granici siromaštva. Za usporedbu, u Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj, mirovine su znatno više, a umirovljenici uživaju daleko veću socijalnu sigurnost koja im omogućuje dostojanstven život.
Umirovljenici u Europskoj uniji
Sustavi mirovinskog osiguranja u Europskoj uniji prikazuju značajnu varijaciju u visini mirovina, uvjetima za odlazak u mirovinu i dobnim granicama, što često odražava razlike u životnoj kvaliteti umirovljenika. Usporedba mirovinskih uvjeta u Hrvatskoj s drugim europskim državama pokazuje ozbiljne razlike u socijalnoj sigurnosti i dostojanstvu života umirovljenika.
U Njemačkoj, primjerice, prosječna mirovina za muškarce s najmanje 35 godina radnog staža iznosila je oko 1.800 eura, dok su žene primale prosječno 1.333 eura. U Italiji, prosječna starosna mirovina iznosila je 1.561 euro, dok su u Austriji umirovljenici za sličan radni staž uživali prosječne mirovine od 1.856,08 eura za muškarce i 1.310,74 eura za žene. U usporedbi s ovim zemljama, prosječne mirovine u Hrvatskoj daleko su ispod tih iznosa, što ukazuje na to da hrvatski umirovljenici žive ispod praga dostojanstvenog života.
Osim visine mirovina, važno je razmotriti i zakonske odredbe vezane uz dob za odlazak u mirovinu. U Hrvatskoj, zakonska dob za odlazak u mirovinu iznosi 67 godina, dok je moguće i prijevremeno umirovljenje sa 65 godina uz smanjenje mirovine. Suprotno tome, u Europskoj uniji stvarna dob za odlazak u mirovinu prosječno iznosi 62,6 godina za muškarce i 61,9 godina za žene, dok je zakonska dob u prosjeku 64 godine. Ova razlika u dobnim granicama ukazuje na različite pristupe mirovinskim politikama u različitim zemljama, a time i na različite životne uvjete umirovljenika.
Zemlje poput Islanda i Norveške imaju najvišu zakonsku dobnu granicu za mirovinu, koja iznosi 67 godina. U Islandu, stvarna dob za odlazak u mirovinu za muškarce iznosi 66 godina, dok u Estoniji žene u prosjeku odlaze u mirovinu sa 65,4 godine. Na drugom kraju spektra, Luksemburg je među zemljama s najnižom prosječnom dobi za mirovinu, gdje muškarci odlaze u mirovinu s 59,2 godine, a žene sa 60,1 godinu. Ove razlike u dobi odlaska u mirovinu pokazatelj su ne samo socijalnih uvjeta, već i socijalnih politika koje oblikuju životne okolnosti umirovljenika u različitim europskim zemljama.
Kada se pogledaju globalni pokazatelji, Japan prednjači s najvišom dobnom granicom za mirovinu. Prema OECD-ovoj studiji, muškarci u Japanu odlaze u mirovinu sa 68,2 godine, a žene sa 66,7 godina. U međuvremenu, globalni prosjek stvarne dobi za odlazak u mirovinu iznosi 63,8 godina za muškarce i 62,4 godine za žene.
Rodna nejednakost i siromaštvo među umirovljenicama
Jedan od najvažnijih izazova s kojima se suočavaju hrvatski umirovljenici je velika rodna nejednakost. Prema podacima Europske komisije, razlika u visini mirovina između muškaraca i žena u Hrvatskoj iznosi 27%, što je daleko iznad europskog prosjeka od 18%. Žene koje su radile u manje plaćenim sektorima i imale kraći radni staž suočavaju se s dodatnim teškoćama, dok se njihov rad često zanemarivao zbog obiteljskih obveza. Ove nejednakosti rezultiraju time da žene umirovljenice, u prosjeku, primaju znatno niže mirovine, što ih čini posebno ranjivima.
U društvenom kontekstu, situacija je još gora jer mnogi umirovljenici u Hrvatskoj žive na rubu siromaštva. Prema podacima Ministarstva socijalne politike, čak 45% žena umirovljenica živi u uvjetima siromaštva. Ovi podaci ukazuju na duboku socijalnu nejednakost i opasnu stagnaciju koja prijeti ovoj društvenoj skupini. Umirovljenici ne samo da se suočavaju s ekonomskim poteškoćama, već se često osjećaju izoliranima i napuštenima, čime se pogoršava njihova emocionalna i fizička dobrobit.
Potrebne reforme za održiv mirovinski sustav
S obzirom na demografske trendove, koji ukazuju na starenje populacije i rast broja umirovljenika, jasno je da je nužno poduzeti korake ka stvaranju održivog mirovinskog sustava. Potrebna su ozbiljna zakonodavna i socijalna poboljšanja, koja bi uključivala povećanje mirovina, poboljšanje zdravstvene zaštite i osiguranje socijalne integracije umirovljenika. Za umirovljenike koji su proveli svoj radni vijek u izgradnji društva, socijalna nejednakost i zapostavljenost ne bi smjeli biti norma.
Umjesto da postanu žrtve društvene nejednakosti, naši umirovljenici zaslužuju biti ravnopravni članovi zajednice, čiji je doprinos ključan za stabilnost i prosperitet naše države. Potrebno je pružiti im poštovanje, dostojanstven život i osiguranje da će i dalje biti aktivni sudionici društvenih, političkih i ekonomskih procesa, čime bi se u konačnici doprinijelo i jačanju cjelokupnog društva.
