Kritična potreba za reformom obrazovnog sustava u Hrvatskoj
Dok zemlje širom svijeta prepoznaju obrazovanje kao ključni prioritet i poduzimaju brze, odlučne korake kako bi osigurale konkurentnost svojih građana na globalnom tržištu, u Hrvatskoj obrazovanje postaje sve manje bitno. Umjesto da sustavno radimo na modernizaciji i prilagodbi našeg obrazovnog sustava suvremenim potrebama, često smo suočeni s pasivnošću i nedostatkom inicijative među onima koji bi trebali voditi promjene.
Ovaj nedostatak akcije ne samo da nas udaljava od europskih i globalnih standarda, već nas opasno približava stigmi “Balkana” – regije koja se često povezuje s neefikasnošću i stagnacijom. Naši učenici i studenti, koji bi trebali biti nositelji budućeg razvoja, plaćaju cijenu tog neuspjeha. Hrvatska mora hitno prepoznati važnost obrazovanja i krenuti putem sveobuhvatnih reformi koje će omogućiti našoj djeci da ravnopravno sudjeluju u svijetu koji se ubrzano mijenja. Vrijeme je da se odmaknemo od začaranog kruga nebrige i stagnacije i postavimo obrazovanje kao ključni prioritet našeg društva.
Današnja generacija roditelja koja ima priliku pružiti svojoj djeci bolje i promišljenije roditeljstvo, utemeljeno na znanju i svjesnom odabiru. Ova odgovornost ne smije se shvatiti olako, jer u rukama te generacije leži budućnost. Ključni faktor u ovom zadatku je obrazovanje, koje oblikuje ne samo njihove vještine i znanja, već i vrijednosti koje će ih voditi kroz život. Kvalitetno obrazovanje je temelj za stvaranje generacija koje će biti spremne suočiti se s izazovima i prilagoditi se svijetu koji se neprestano mijenja.
Hrvatski obrazovni sustav nalazi se pred izazovima koji zahtijevaju hitne i temeljite promjene
Dugoročne posljedice neadekvatnog obrazovnog sustava neće utjecati samo na sadašnje generacije učenika, već će imati i dalekosežne učinke na gospodarstvo i društvo u cjelini. Ako ne reagiramo brzo i odlučno, suočit ćemo se s ozbiljnim problemima, uključujući manjak kvalificirane radne snage u ključnim gospodarskim sektorima u kojima će potražnja ubrzo značajno porasti.
Zabrinjavajuće je što se u našim školama zanemaruju osnovni elementi koji su ključni za cjelovit razvoj mladih ljudi. Predmeti poput likovne kulture, glazbe i tjelesnog odgoja, koji potiču kreativnost, znatiželju i socijalne vještine, sve se više marginaliziraju. Ovi predmeti nisu samo “dopunski”, već su temeljni za razvoj osobnih vještina koje su potrebne ne samo u privatnom životu, već i u profesionalnim karijerama. Djeca koja imaju priliku razvijati svoju maštu, razmišljati izvan okvira i preuzimati rizike, bit će sposobnija nositi se s budućim izazovima i stvarati inovacije.
Nažalost, trenutni obrazovni sustav često stavlja djecu u krute i frustrirajuće okvire. Pretjerana usmjerenost na vokabular, matematičke formule i standardizirane testove guši prirodnu dječju znatiželju i ne priprema ih adekvatno za stvarni život. Posljedica toga je opće nezadovoljstvo među učiteljima, roditeljima i učenicima. Učitelji su preopterećeni rastućim zahtjevima, učenici gube motivaciju za učenje, a roditelji sve češće osjećaju nemoć pred sustavom koji ne ispunjava svoje osnovne funkcije.
Još je ozbiljnija činjenica da obrazovni sustav ne ispunjava svoju ključnu društvenu ulogu – pripremu mladih za aktivno sudjelovanje u društvu. Sustav ne nudi dovoljno informacija i poticaja za razumijevanje važnosti različitih karijera, osobito onih obrtničkih. Hrvatska hitno treba kvalificiranu radnu snagu, osobito u sektorima gdje su praktične vještine neophodne. Međutim, sustav prekomjernim naglaskom na akademske karijere zanemaruje potrebu za praktičnim zanimanjima, što dovodi do prekomjerne akademizacije.
Rezultati ove disbalansirane usmjerenosti već su vidljivi: sve manje je kvalificiranih obrtnika, inženjera i tehničara, dok broj diplomiranih stručnjaka u društvenim i humanističkim znanostima raste, iako mnogi od njih imaju poteškoća u pronalaženju zaposlenja u struci. Ovo pokazuje da ne pružamo mladima jasnu perspektivu i ne usmjeravamo ih prema realnim potrebama tržišta rada.
Vrijeme je da ozbiljno preispitamo obrazovni sustav u Hrvatskoj. Potrebno je ne samo osigurati stjecanje nužnih znanstvenih i tehničkih vještina, već i poticati razvoj kreativnih i socijalnih kompetencija. Istovremeno, moramo ponovno vrednovati obrtnička zanimanja i osigurati da djeca imaju priliku otkriti i razviti svoje talente i interese. Samo kroz sustavne promjene možemo osigurati dugoročnu održivost našeg društva i gospodarstva. Djelovanje ne smijemo odgađati – sada je trenutak za odlučne korake.
