Kuda nas vodi nekontrolirana zamjena stanovništva?

Hrvatska se suočava s ozbiljnim izazovima u vezi s migracijskom politikom i potrebom za balansiranjem zahtjeva tržišta rada s očuvanjem nacionalnog identiteta i društvene stabilnosti. Trenutni trendovi nekontroliranog priljeva radne snage, često iz zemalja s vrlo različitim kulturnim, religijskim i društvenim normama, izazivaju zabrinutost među domaćim stanovništvom i potiču frustracije. Mnogi građani izražavaju nezadovoljstvo zbog percepcije zamjene stanovništva, što bi moglo dovesti do pojačanih društvenih napetosti.

Migracijska politika Hrvatske trenutačno je pod snažnim utjecajem poslovnog sektora. Poslodavci, suočeni s manjkom domaće radne snage, često traže radnike iz inozemstva bez odgovarajuće selekcije, što je kratkoročno rješenje. Iako priljev stranih radnika može biti ekonomski nužan, nedostatak strateškog pristupa mogao bi ugroziti dugoročnu društvenu stabilnost.

Bez pomno osmišljene migracijske politike, Hrvatska rizikuje stvaranje društvenih podjela i potencijalni masovni egzodus vlastitih građana, posebno mladih, koji osjećaju nesigurnost zbog ovih promjena.

U većim gradovima, poput Zagreba, raste pritisak na lokalno stanovništvo, a nezadovoljstvo zbog brzih promjena često dovodi do kulturnog i društvenog nesrazmjera. Bez pažljivog, promišljenog i racionalnog pristupa, Hrvatska bi se mogla suočiti s izazovima sličnim onima koji su prisutni u nekim europskim zemljama – osjećajem nesigurnosti i povećanim društvenim napetostima među lokalnim stanovništvom.

Neophodno je da Hrvatska kreira održivu migracijsku politiku koja naglašava važnost očuvanja kulturnog identiteta i društvenih normi, a istovremeno omogućuje planski i kontroliran priljev radne snage, koji doprinosi zajednici, umjesto da je destabilizira.

U ovom kontekstu, dijaspora se pojavljuje kao ključni element za stabilizaciju tržišta rada i revitalizaciju ekonomije. Ulaganjem u konkretne programe za povratak dijaspore – osobito mladih Hrvata druge i treće generacije – Hrvatska može smanjiti ovisnost o stranoj radnoj snazi i stvoriti uvjete za dugoročni gospodarski rast.

Poticanje dijaspore na povratak ili na aktivno sudjelovanje u gospodarstvu domovine može otvoriti prilike za nova radna mjesta, prijenos znanja i ulaganja koja bi pružila značajnu stabilizaciju trenutačnom socioekonomskom okruženju.

Razvoj strategije za povratak dijaspore te integrativne migracijske politike smanjit će rizik od društvenih napetosti i frustracija među građanima. Ključno je da Hrvatska prepozna demografski potencijal i društvenu važnost uključivanja iseljenika, čime bi se, dugoročno gledano, očuvali nacionalni identitet i postigla društvena kohezija.

Samo promišljeno planiranje i odgovorno upravljanje migracijama osigurat će održivi gospodarski napredak i omogućiti Hrvatskoj prosperitetnu budućnost u skladu s njezinim kulturnim i društvenim vrijednostima