Prirodna i ljudska raznolikost ove nam drage Domovine je bogatstvo koje je vjekovima krasilo našu prelijepu zemlju. Nije teško svu tu ljepotu prepoznati kada ljubav i zdrav duh vladaju u pojedincu.
Neki od nas koji imaju tu privilegiju da žive oduvijek u svom domu i na svojoj djedovini, trebaju samo malo bolje pogledati svoje najbliže, rodbinu i prijatelje. Vidjeti koliko su sretni kad dođu na odmor i koliko im je težak rastanak kada odlaze nazad, u države poput Njemačke, Švedske, Kanade, Australije i drugih, i sve će vam biti jasno.
Težak je život u tuđoj državi gdje nisi priznat kao državljanin te zemlje domaćina i gdje osjećaš da si vječni stranac. Osjećaj da ne pripadaš ni tamo, a ni ovdje, prati mnoge od nas koji smo morali napustiti svoju domovinu, ne zato što smo htjeli, nego zato što smo morali. Kada se napokon vratimo, makar i na kratko, u svoju domovinu, često nas gledaju čudno, kao da više ne pripadamo ni ovdje. Žalosno, ali istinito.
Koliko bi bilo lakše kad bi bilo malo više razumijevanja između svih nas. Kada bismo zajedno radili na jačanju naše hrvatske zajednice, kao što su to od uvijek radili Židovi. Danas je njihova zajednica primjer uspjeha na svim razinama, zajednica koja je izgradila mostove između svojih ljudi, bez obzira gdje se nalazili, a ujedno se izgradila u gospodarsku velesilu.
Naša dijaspora nosi teret dvostrukog identiteta, balansirajući između zemlje domaćina i domovine. Na godišnjim odmorima, dolazeći u rodni kraj, pronalaze utjehu i radost u susretima s obitelji i prijateljima. No, taj užitak brzo zamjenjuje tuga rastanka. Ponovo odlazeći, nose sa sobom ne samo uspomene nego i težinu saznanja da su i dalje negdje između, nikad potpuno svoji.
Kada bismo mogli premostiti te razlike, kada bismo otvorili srca i prihvatili jedni druge s više razumijevanja, mogli bismo izgraditi zajednicu koja je jaka i ponosna. Zajednicu koja bi našu domovinu učinila mjestom gdje se svatko osjeća dobrodošlim, bez obzira gdje živi.
TO JE SAN KOJI SVI DIJELIMO, SAN O JEDINSTVU I SNAZI NAŠEG NARODA.
