Hrvatska je tijekom 2023. godine ostvarila impresivan napredak u turizmu, potvrđujući njegovu ključnu ulogu u nacionalnom gospodarstvu. Turistički sektor pridonio je bruto domaćem proizvodu (BDP) s 14,6 milijardi eura, što čini 19,1% ukupnog BDP-a. S ukupno 19,5 milijuna dolazaka i 92,4 milijuna noćenja, zabilježen je rast dolazaka domaćih turista od 7,6% i povećanje njihovih noćenja za 4,7%, dok su strani turisti ostvarili 10% više dolazaka i 2,4% više noćenja u odnosu na prethodnu godinu.

Ovi rezultati premašili su dosadašnje rekorde, dodatno učvrstivši poziciju Hrvatske kao jedne od vodećih destinacija na Mediteranu. Uz značajan gospodarski doprinos, turizam je osigurao zaposlenje za približno 150.000 ljudi, istovremeno pružajući snažan poticaj razvoju lokalnog poduzetništva i jačanju regionalne ekonomije.

Ovisnost o turizmu i njezine posljedice

Snažna uloga turizma u hrvatskom gospodarstvu nije novost, no njegova sve očitija dominacija nad ostalim gospodarskim granama izaziva niz pitanja. Dok turizam privlači milijune gostiju godišnje i generira značajne prihode, taj uspjeh uvelike ovisi o uvozu robe i usluga potrebnih za zadovoljavanje turističke potražnje.

Prema podacima iz 2023. godine, vanjskotrgovinski deficit u prerađivačkoj industriji iznosio je 14,6 milijardi eura, dok je uvoz prehrambenih proizvoda i pića dosegao čak 4,5 milijarde eura. Ovaj značajan trošak ukazuje na slabljenje potencijala domaće proizvodnje da odgovori na rastuće zahtjeve turističkog sektora.

Poljoprivredni paradoks – bogatstvo resursa, ovisnost o uvozu

Hrvatska, zemlja bogata prirodnim resursima, plodnim tlom, povoljnom klimom i dugom tradicijom poljoprivrede, suočava se s paradoksom: unatoč svim preduvjetima za proizvodnju vrhunske hrane, uvoz hrane doseže alarmantne razmjere. Kako je moguće da zemlja s tolikim prirodnim potencijalom postaje ovisna o uvozu, čak i za osnovne potrebe domaćeg stanovništva i turizma?

Jedan od ključnih razloga leži u nedovoljnoj povezanosti poljoprivrede i turizma. Hrvatski turizam svake godine privlači milijune posjetitelja, od kojih mnogi dolaze u potrazi za autentičnim lokalnim okusima. Ipak, velik dio hrane i pića koja im se nudi dolazi iz uvoza, što ne samo da smanjuje ekonomske koristi od turizma, već i podriva domaću proizvodnju.

Umjesto da turizam postane pokretač razvoja lokalne poljoprivrede, često se događa suprotno – turizam povećava ovisnost o stranim dobavljačima. Time se propušta prilika za stvaranje sinergije između dvije strateški važne gospodarske grane.

Što možemo naučiti od drugih?

Austrija je tijekom 2023. godine ostvarila iznimne rezultate u turizmu, koji je značajno pridonio nacionalnom gospodarstvu. Procijenjena ukupna turistička potrošnja, uključujući domaće i strane goste, dosegla je 35,9 milijardi eura, bilježeći rast od 16,6% u odnosu na prethodnu godinu. Direktni i indirektni doprinos turizma austrijskom BDP-u iznosio je 29,5 milijardi eura, čime je turizam činio 6,2% ukupnog BDP-a zemlje. Osim ekonomskog doprinosa, turizam u Austriji snažno podupire tržište rada. U sektoru je zaposleno oko 311.300 osoba na punim radnim mjestima, što predstavlja 7,6% ukupne zaposlenosti u zemlji.

Dodatno, Austrija je u turističkoj razmjeni ostvarila pozitivan saldo od 10,3 milijarde eura, bilježeći rast od 15,6% u odnosu na 2022. godinu. Izvoz turističkih usluga povećan je za 20,7%, dok je uvoz, uključujući međunarodni prijevoz putnika, porastao za 24,4%.

Primjer Austrije jasno pokazuje kako se uspješnim povezivanjem turizma i lokalne proizvodnje mogu ostvariti višestruke koristi. Austrija, kroz sustavnu podršku lokalnim proizvođačima, razvila je model koji osigurava samodostatnost i visoku kvalitetu domaćih proizvoda. Kvalitetna prehrambena ponuda, koja se temelji na lokalnoj proizvodnji, istovremeno zadovoljava potrebe turizma i omogućuje značajan izvoz.

Turizam kao saveznik, a ne izazov

Hrvatski turizam i poljoprivreda trebali bi biti strateški povezani, pri čemu bi turizam poticao rast lokalne proizvodnje. Osim smanjenja ovisnosti o uvozu, ovakav pristup značajno bi obogatio turističko iskustvo, pozicionirajući Hrvatsku kao destinaciju autentičnih okusa i vrhunskih domaćih proizvoda.

Ovaj model gospodarskog razvoja također bi smanjio ranjivost na vanjske šokove, poput pandemija ili ekonomskih kriza, te produbljivao strukturne probleme poput sezonalnosti zapošljavanja i prenaprezanja infrastrukture u turističkim regijama.

Usporedba s drugim mediteranskim zemljama

Usporedimo li Hrvatsku s Italijom, Španjolskom i Grčkom, razlike u strukturi turističke ponude postaju očite. Prema podacima Eurostata, Hrvatska prednjači u udjelu apartmana u smještajnim kapacitetima s čak 61%, dok su Italija i Španjolska na znatno nižim razinama, 35,3% i 25,8%. Ovaj podatak ukazuje na nedostatak strateškog razvoja hotelskog smještaja, koji u Hrvatskoj čini svega 9,5% ukupnih kapaciteta, što je najmanje na Mediteranu.

Hotelski smještaj ima potencijal za generiranje većih prihoda, produljenje sezone te razvoj lokalnih zajednica kroz nova radna mjesta i dodatne gospodarske aktivnosti. S druge strane, dominacija apartmana povećava pritisak na infrastrukturu, podiže cijene nekretnina i otežava život lokalnom stanovništvu.

Potencijali proizvodnog sektora

Prerađivačka industrija, koja je izvezla 19,5 milijardi eura u 2023., ima potencijal postati snažan oslonac hrvatskog gospodarstva. No, visok vanjskotrgovinski deficit u ovom sektoru ukazuje na sustavno zanemarivanje domaće proizvodnje, koja bi trebala igrati ključnu ulogu u opskrbi turističkog sektora. Španjolska, primjerice, svoj turizam koristi za poticanje domaće proizvodnje, čime uspješno smanjuje vanjskotrgovinski deficit. Hrvatska bi mogla slijediti takav primjer, ulažući u modernizaciju i digitalizaciju domaće industrije te jačanjem poljoprivredne i prehrambene proizvodnje.

Put prema održivom razvoju

Jedan od ključnih izazova za Hrvatsku je prevladavanje sezonskih oscilacija u turizmu. Razvoj cjelogodišnjih turističkih proizvoda, poput kulturnog turizma, zdravstvenog turizma i poslovnih konferencija, mogao bi značajno smanjiti sezonalnost i povećati zaposlenost tijekom cijele godine. Uz to, potrebno je uskladiti strategije turizma i proizvodnje kako bi se smanjila ovisnost o uvozu te potaknula domaća gospodarska aktivnost.

Hrvatska bi trebala promišljeno balansirati razvoj turizma i ostalih sektora, čime bi se smanjila ranjivost gospodarstva i otvorio prostor za održiviji rast. Iskorištavanje trenutne popularnosti Hrvatske na globalnoj turističkoj karti prilika je koja ne smije ostati neiskorištena – ali uz svijest o nužnosti jačanja i diverzifikacije gospodarstva.

Turizam može i treba biti dio rješenja, ali nikako ne smije biti jedina gospodarska strategija.