Europa je suočena s jednom od najdramatičnijih demografskih kriza u povijesti, koja prijeti stabilnosti gospodarstva, održivosti socijalnih sustava i općem prosperitetu. U središtu ove krize nalaze se procesi starenja stanovništva, smanjenja stope nataliteta i sve veći gubitak radno sposobnih ljudi, što posljedično rezultira sporijim gospodarskim rastom i nedostatkom inovacijskog potencijala. Hrvatska, kao dio Europske unije, suočava se s još ozbiljnijim posljedicama zbog dugogodišnje emigracije i kroničnog nedostatka adekvatnih demografskih politika.
U Europskoj uniji danas udio osoba starijih od 65 godina iznosi 20,8 %, a projekcije pokazuju da će do kraja stoljeća taj udio narasti na 31,3 %. Još je izraženiji porast starijih od 80 godina, s trenutačnih 6,0 % na 14,6 %. Ovi podaci ukazuju na radikalne promjene u strukturi stanovništva koje će rezultirati povećanjem tereta na mirovinske sustave, zdravstvo i socijalnu skrb. Hrvatska prati ovaj trend, ali dodatno pogođena emigracijom radno sposobnog stanovništva u posljednjem desetljeću, što ugrožava ne samo gospodarski razvoj, nego i samu funkcionalnost državnog aparata.
Smanjenje radno sposobnog stanovništva u EU već sada je vidljivo, a procjene sugeriraju da će do kraja stoljeća njegov udio pasti za dodatnih deset postotnih bodova. Time se otvara pitanje kako će gospodarstva održavati razinu produktivnosti potrebnu za konkurentnost na globalnom tržištu. Poseban izazov predstavlja omjer ovisnosti, koji će do 2050. godine u EU porasti s 31 % na alarmantnih 57 %. Hrvatska, uz smanjenu plodnost i iseljavanje mladih, suočava se s još većim pritiskom. Svake godine gubi više od 15 tisuća ljudi, dok se u isto vrijeme udio osoba starijih od 65 godina kontinuirano povećava, dodatno opterećujući mirovinski sustav.
Prosječna stopa plodnosti u Europskoj uniji trenutačno iznosi 1,5 djece po ženi, što je daleko ispod razine potrebne za zamjenu generacija od 2,1. U zemljama poput Italije i Španjolske, ta stopa pada čak na 1,24 i 1,19, dok Francuska i Švedska ostvaruju nešto bolje rezultate s 1,83 i 1,76. U Hrvatskoj je stopa plodnosti još niža od europskog prosjeka, što dodatno pogoršava ionako složenu demografsku situaciju. Već sada, svaka generacija ostavlja za sobom manji broj potomaka, što ugrožava dugoročni opstanak nacije.
Migracija, iako ključna za stabilizaciju broja stanovnika u mnogim zemljama EU, ne može dugoročno riješiti problem demografske neravnoteže. U 2021. godini Europska unija zabilježila je 2,3 milijuna neto imigranata, što je ublažilo negativne trendove u nekim državama. No, mnogi imigranti dolaze iz regija koje se same suočavaju s depopulacijom, što ovaj model čini neodrživim na globalnoj razini. Hrvatska se suočava s obrnutim izazovom: umjesto priljeva, bilježi velik odljev stanovništva, posebno mladih i obrazovanih, koji svoju budućnost vide u ekonomski stabilnijim zemljama Zapadne Europe. Posljednjih deset godina Hrvatsku je napustilo više od 400 tisuća ljudi, što ostavlja duboke ožiljke na gospodarstvu i društvu.
Ekonomsku nemoć dodatno pojačava činjenica da smanjenje radno sposobnog stanovništva znači manje poreznih prihoda, dok istodobno raste potreba za izdvajanjima u zdravstvo, mirovine i socijalnu skrb. Ovaj pritisak posebno je izražen u zemljama Istočne Europe, poput Poljske i Mađarske, koje su, poput Hrvatske, izgubile značajan dio populacije kroz emigraciju. S druge strane, zemlje poput Francuske i Švedske, s relativno većim natalitetom i migracijskim tokovima, bolje su pozicionirane za suočavanje s izazovima budućnosti.
Strategije koje zemlje EU primjenjuju kako bi ublažile ove probleme uključuju obiteljske politike, porezne olakšice i fleksibilne modele rada. Njemačka, primjerice, nudi subvencije za roditelje, dok Danska i Finska ulažu u visokokvalitetnu dječju skrb kako bi povećale uključenost žena na tržištu rada. Hrvatska, međutim, mora ići korak dalje. Osim promicanja mjera za povećanje nataliteta, ključno je usmjeriti se na povratak iseljenika.
Povratak dijaspore predstavlja jedinu realnu i dugoročno održivu strategiju za zaustavljanje depopulacije i poticanje gospodarskog rasta. Vlada RH već je pokrenula niz mjera za povećanje nataliteta i podršku obiteljima, no ove mjere moraju biti popraćene intenzivnim naporima za privlačenje iseljenika natrag u domovinu.
Hrvatski iseljenici, koji su u proteklom desetljeću stekli iskustvo i znanja u zemljama poput Njemačke, Irske ili Švedske, predstavljaju neprocjenjiv resurs za gospodarski preporod zemlje. Ako se ovaj potencijal ne iskoristi, Hrvatska riskira daljnju stagnaciju, a u najgorem scenariju, zamjenu stanovništva kroz imigraciju ili potpuni kolaps socijalnih sustava.
Demografska kriza nije samo pitanje statistike, već egzistencijalni izazov za budućnost Hrvatske. Bez odlučnih mjera i jasne strategije, posljedice će biti dalekosežne, ne samo za ekonomiju, već i za kulturni i nacionalni identitet zemlje.
Povratak dijaspore mora postati prioritet svih politika, jer samo zajedničkim naporima možemo osigurati prosperitet i održivost za buduće generacije.
