Potraga za izgubljenim povjerenjem: Dijaspora i Hrvatska domovina
Dijaspora je knjiga imena, sudbina, događaja i životnih priča ispisana rukom mnogih generacija koje su ostavile svoj hrvatski trag na svim kontinentima. Svaka stranica nosi priču hrabrosti, istrajnosti i ponosa, dok svaki redak predstavlja duboku povezanost s domovinom i nepresušnu želju za očuvanjem identiteta.
Tijekom povijesti, Hrvatska je prošla kroz mnoge izazove, odupirala se stranim osvajačima i hrabro se borila za svoju slobodu. Posebno je Domovinski rat bio test hrabrosti i odlučnosti, a zahvaljujući zajedničkim naporima domovinskih i iseljenih Hrvata, stvorena je Republika Hrvatska. Uloga hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u ovom razdoblju bila je ključna, pružajući ne samo materijalnu i duhovnu podršku, već i aktivno sudjelujući u borbi za neovisnost. Njihova predanost i angažman rezultirali su oslobođenjem i uspostavom demokratske i suverene države.
Hrvatska dijaspora, noseći sa sobom bogatstvo svojih korijena, ne zaboravlja svoje ognjište.
Kada Hrvati iz dijaspore dolaze na godišnje odmore i posjete svoje rodno mjesto, to je više od turističkog posjeta, to je povratak kući u srce svojih obitelji i zajednice, ponovno povezivanje s tradicijom i identitetom, te očuvanje veza koje traju generacijama.
Nedostatak iskrenog kontakta s dijasporom pokazuje da se Dijaspora i ne doživljava jedinstvenim tijelom nekog zajedničkog obiteljskog doma, s pripadajućom zajednicom koja stvara i dijeli osjećaj povezanosti, kulture i identiteta.
Izgubljeno povjerenja
Trenutni odnos između Hrvatske u domovini i iseljenika nalazi se na najnižoj razini u posljednjih nekoliko desetljeća, izazivajući duboku zabrinutost. Povećava se gubitak povjerenja među hrvatskim iseljenicima u politiku države koja se prema njima vodi. Očituje se kao sve veći nedostatak inicijativa za rješavanje ovog problema, što samo produbljuje nesporazum.
Gubitak povjerenja između hrvatskih iseljenika (dijaspore) i domovine, Hrvatske, rezultat je percepcije kod mnogih da njihovi doprinosi i angažman na svim razinama nisu cijenjeni ili su ignorirani od strane vlasti u Hrvatskoj. Ovaj osjećaj proizlazi iz iskustava s dosadašnjim ignoriranjem i manjkom političke volje za uključivanjem Dijaspore u gospodarski razvoj. Osim toga, tu su negativna iskustva s birokratskim preprekama, problemima povezanima s korupcijom, neefikasnošću i nedostatkom transparentnosti u državnim institucijama, kao i osjećaj odvojenosti od političkih i društvenih stvarnosti u Hrvatskoj. Dodatno, tu su i različita gledišta o pitanjima poput nacionalnog identiteta, političkih ideologija i pristupa društveno-ekonomskom razvoju koji stvaraju napetosti i gubitak povjerenja između dijaspore i Hrvatske.
Obnova povjerenja između hrvatske dijaspore i domovine zahtijeva napore i odlučnost, kao i strpljiv rad u rješavanju tih temeljnih problema, promicanje pravičnosti te poticanje otvorenih komunikacijskih kanala između oba dionika.
Dijaspora kao financijski stabilizator: Uloga doznaka u razvoju RH
Doznake dijaspore u Republici Hrvatskoj predstavljaju ključni izvor financijske podrške i važan element makroekonomske stabilnosti zemlje. Svjetska iskustva jasno pokazuju da u situacijama poput ove, dijaspora demonstrira spremnost za brzo djelovanje i pružanje efikasne pomoći.
Temelj efektivnog kapitala dijaspore leži u osobnim osjećajima pojedinca, poput snažnog interesa da se pomogne rodnoj zemlji, osjećaja odgovornosti prema zajednici te želje za izgradnjom bolje budućnosti za sugrađane u Hrvatskoj i buduće generacije.
Nije ništa novo da dijaspora redovito šalje novčane iznose u Hrvatsku, pri čemu se mirovine redovito isplaćuju umirovljenicima koji su ih stekli izvan zemlje. No, uz staru dijasporu, uključuje se i nova, posebno nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Samo u 2023. godini, iz dijasporskih izvora stiglo je u Hrvatsku oko 3,5 milijardi eura. Za usporedbu, taj iznos premašuje novčane prilive koji dolaze u Hrvatsku kroz sve fondove Europske unije tijekom jedne godine.
Transfer deviznih doznaka iz inozemstva predstavlja jedan od ključnih stupova makroekonomske stabilnosti Republike Hrvatske. Ovaj kontinuirani priljev financijskih sredstava doprinosi održavanju stabilnosti i podržava ekonomski razvoj zemlje, pružajući važnu podršku pojedincima i obiteljima te potičući gospodarski rast.
Rastući interes Hrvata i njihovih potomaka za povratak
Istovremeno, rastući interes Hrvata i njihovih potomaka za povratak u domovinu naglašava hitnu potrebu za revitalizacijom odnosa i obnovom povjerenja. Nije dovoljno samo govoriti, „vratite se na svoje ognjište, tu je vaš dom, lijepo HR more, prekrasno sunce“, i slično. Potreban je temeljit zaokret u pristupu prema dijaspori kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje i izgradila konstruktivnija veza. Nužno je ulagati napore u razvijanje kolektivne svijesti o važnosti i potencijalima hrvatske dijaspore, kako među običnim građanima, tako i među državnim institucijama i političkim elitama.
Pripadnici naše dijaspore uglavnom su dobro integrirani u društva zemalja prijema, ali su nedovoljno zastupljeni u institucijama tih država, iako zauzimaju značajne pozicije u gospodarskim, kulturnim, obrazovnim i drugim područjima života i rada. Putem primamljive politike i stvaranjem dobrih preduvjeta, mogli bi animirati povratak većeg dijela dijaspore kako bi se iskoristio taj potencijal.
U međuvremenu, došlo je do značajnih promjena u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u usporedbi s 90-ima. Prije svega, događa se smjena generacija, a drugo, Hrvatska bi trebala iskoristiti taj potencijal i volju dijaspore za povratak te izgraditi sustavnu politiku prema iseljenicima.
Neophodno je uspostaviti održivu i funkcionalnu mrežu svih organizacija u dijaspori te kroz različite promocijske aktivnosti i društvene mreže promovirati mogućnosti ulaganja u Hrvatsku.
Kada se uzmu u obzir svi potencijali, poput ogromnih, neiskorištenih hrvatskih prostora – ravnica, gorja i otoka – koji su prazni, nenaseljeni i neobrađeni, postaje jasno da oni čekaju na djelovanje Hrvata iz dijaspore. Hrvatsko iseljeništvo želi uspostaviti iskrenu suradnju sa svojom matičnom zemljom, no za to je potrebna politička volja, a ne pasivnost s druge strane.
Primjer drugih država
U novije vrijeme, sve veći broj država posvećuje izuzetnu pažnju stvarnom i pravnom položaju svoje dijaspore. Postoji jasna težnja ka objedinjavanju snaga jednog naroda, bez obzira na mjesto prebivališta, s ciljem jačanja nacionalne svijesti. Kroz takvo buđenje svijesti, države ulažu napore kako bi učvrstile trajne emocionalne veze koje bi se jednog dana mogle pretvoriti u investicije. Nude se programi poticaja, olakšice i provodi se promocija domovine kao atraktivne destinacije za život i rad, čime se stvara okruženje koje potiče povratak iseljenika i njihovu integraciju u društvo. Koristi se potencijal dijaspore kao sredstvo za poticanje ekonomskog razvoja zemlje.
Uz sve te napore i aktivnosti, nastoji se pronaći uspješan model u kojem se od dijaspore ne traži niti očekuje bilo što, već im se pruža sve što im je potrebno kao dobrodošlica i osigurava im se mjesto koje zaslužuju u svojoj domovini.
Postavlja se pitanje zašto mi to isto ne možemo ostvariti ili čak, pitanje je želimo li to uopće.
Mnogima je, neshvatljivo, imajući u vidu mnogobrojno iseljeništvo, da Hrvatska ne želi ili ne zna iskoristiti svoj znanstveni, gospodarski, kulturni, sportski, vjerski pa i politički potencijal u smislu lobiranja diljem svijeta, koji im se kroz dijasporu nudi.
Da bi se promijenio ovaj odnos prema hrvatskim iseljenicima, prije svega je potrebno detaljno analizirati dosadašnje oblike suradnje te ih prilagoditi zahtjevima i potrebama suvremenog doba, uzimajući u obzir situaciju kako u domovini tako i u iseljeništvu.
Hoće li napokon HR vlada konačno osmisliti strategiju koja je primjerena današnjem vremenu, a koja će ostati dosljedna unatoč promjenama na političkoj sceni? To je pitanje koje treba ozbiljno razmotriti i u koje treba uložiti napore kako bi se osiguralo da odnos prema hrvatskoj dijaspori bude transparentan i učinkovit u dugoročnom smislu.
