Integracija i gospodarski razvoj bez predrasuda
Imam dojam da se u posljednjim godinama u Hrvatskoj često naglašava važnost integracije stranaca u društvo, što je, svakako, ključni aspekt suvremenih migracijskih politika. Međutim, integracija potomaka iseljenika, posebice onih koji su se preselili nakon drugog svjetskog rata, često ostaje nedovoljno istražena i vrednovana tema.
Potomci iseljenika nose sa sobom bogato nasljeđe i kulturološko razumijevanje koje može biti iznimno vrijedno za hrvatsko društvo i gospodarstvo. Njihova integracija u domovinu može pružiti priliku za jačanje bilateralnih veza, proširenje gospodarske suradnje te promociju kulturne raznolikosti i međukulturalnog dijaloga.
Zanemarivanje integracije potomaka iseljenika može rezultirati propuštanjem prilika za razmjenu znanja, vještina i iskustava koje oni donose.
Baš kao što postoje predrasude prema strancima koje se tiču ugrožavanja naše kulture, tako postoje i predrasude prema dijaspori. Čini mi se da su predrasude prema dijaspori čak izraženije nego prema strancima.
Po mom mišljenju, predrasude prema hrvatskoj dijaspori su neutemeljene. Ova neopravdana sumnjičavost rezultirala je zahlađenjem odnosa mnogih Hrvata u domovini prema iseljeništvu. Neki od razloga za to su predrasude o dijaspori kao ekstremnoj političkoj grupi ili nedovoljno obrazovanoj, što je ostatak mišljenja iz prošlih vremena i komunističkog mentaliteta u kojem se ta predrasuda često spominjala. Ovo ukazuje na to da se mentalitet teško mijenja.
Hrvatski iseljenici, pogotovo mlađe generacije su, prema mom mišljenju, vrlo svjesni i obrazovani ljudi kojima je stalo do općeg hrvatskog interesa. To su dokazali od vremena 90-ih godina, kada se stvarala hrvatska samostalnost, pa do danas kada mlađe generacije aktivno lobiraju za hrvatske interese.
Ne dijelim mišljenje da su Hrvati pasivna nacija. Pogled na one koji su napustili svoje domove i preselili se u zapadne zemlje svjedoči o njihovoj odlučnosti i inicijativi. Dok su nekada odlazili “trbuhom za kruhom”, današnji odlasci često su motivirani željom za dostojanstvom i napretkom. Često se susrećemo s primjerima bogatih i uspješnih pojedinaca među njima.
Umjesto stalnog kritiziranja, svi bismo trebali preuzeti dio odgovornosti i aktivno tražiti rješenja. Tako možemo razbijati predrasude o Dijaspori i promicati međusobno razumijevanje i suradnju. Važno je prepoznati bogatstvo i potencijal koji Dijaspora donosi, te iskoristiti njihove resurse i znanja za zajednički prosperitet.
Trenutačno u Hrvatskoj svjedočimo novom fenomenu useljavanja – potomaka iseljenika druge i treće generacije. Radi se o mladim ljudima uglavnom iz prekooceanskog područja poput Kanade, Južne i Sjeverne Amerike te Australije, ali i djelomično iz Europe. Većinom su visokoobrazovani, često sa znanstvenim doktoratima.
Važno je prepoznati i iskoristiti taj potencijal profesionalne i znanstvene dijaspore za gospodarski razvoj Hrvatske.
Imamo i pozitivne primjere povratka starije populacije i umirovljenika koji ulažu u različite sektore kao što su proizvodnja, turizam i građevinarstvo. Njihova aktivnost može potaknuti povratak i useljenje mlađih generacija, što je poželjno za budući razvoj zemlje.
Ako ne postanemo svjesni velikog potencijala koji Hrvatska ima u dijaspori, a koji je još uvijek nedovoljno otkriven i iskorišten, bojim se da ćemo izgubiti dragocjeno vrijeme. Trebamo prepoznati pozitivne ambicije hrvatskih iseljenika za povratak u svoju domovinu i doprinos gospodarskom razvoju RH.
Kao država nismo uspostavili jasan odnos prema dijaspori i povratnicima. Umjesto toga, bavimo se nebitnim raspravama i ideološkim podjelama, skrećući pozornost s pravog uzroka problema.
Potrebno je promijeniti retoriku i poticati pozitivne trendove. Za to su nam potrebni odvažni pojedinci koji će pokazati da se može voljeti, uspjeti i živjeti u Hrvatskoj.
Nažalost, mediji često propuštaju izvještavati o uspješnim pojedincima koji su svojim radom, inovativnošću i ustrajnošću postigli značajne rezultate. Među njima se ističu povratnici i potomci iseljenika, poput gospodina Mate Rimca. Vjerujem, i u to sam sigurna, da u iseljenoj Hrvatskoj postoji mnogo sličnih primjera čiji bi povratak u RH mogao donijeti značajan doprinos sveukupnom gospodarskom i kulturnom razvoju zemlje
Zato se zalažem za maksimalnu podršku povratku dijaspore i njihovih potomaka, koji su često visokoobrazovani i predstavljaju veliki potencijal za RH na svim razinama.
Napredak se neće postići kroz kritiku i pasivnost, već kroz zajednički rad, podršku i suradnju sa svim Hrvatima, bez obzira na to gdje se nalaze. Ovo treba biti nacionalni prioritet kako bismo stvorili inkluzivno društvo i prosperitetnu budućnost za Hrvatsku.
