Odgovornost kao temelj demokracije
Veći dio svog života proveo sam u Njemačkoj. Tamo sam vidio kako funkcionira demokracija u praksi. Vidio sam političare koji daju ostavke zbog sitnih propusta, administrativnih grešaka ili zbog moralne odgovornosti nakon tragičnih događaja. Nije bilo važno jesu li osobno krivi. Važno je bilo očuvati povjerenje građana u sustav i institucije.
U demokratskom sustavu oni pred kojima je država povjerila ključne funkcije. Ministri, čelnici agencija i državni tajnici. Ne vode samo zapisnike i ne donose samo odluke. Oni preuzimaju odgovornost za sustave koje imaju u nadležnosti. Pod tim sustavima mislim na pravosuđe, sigurnost, obrazovanje i zdravstvo. Kad sustav zakaže, i kad jasan znak tog neuspjeha nije osobna krivnja nego slabost strukture, tada vrh odgovorne institucije ima moralnu dužnost. Priznati neuspjeh, iznijeti posljedice i omogućiti promjenu. Tako izgleda politička zrelost.
Primjer iz Slovenije kao politički čin
U Sloveniji su ministrica pravosuđa Andreja Katič i ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar pokazali upravo takav pristup. Kad se pokazalo da sustav za koji su bili odgovorni nije ispunio svoju ulogu, nisu čekali istrage i izvještaje koji će potrajati mjesecima. Napravili su najvažniji demokratski gest. Podnijeli su ostavku. Poslali su jasnu poruku. Sustav je zakazao dok sam ga vodio i prihvaćam odgovornost. Vrijeme je da se povjerenje obnovi. Takav postupak nadilazi dnevnu politiku i predstavlja čin visoke političke etike.
Primjer iz Velike Britanije
U Ujedinjenom Kraljevstvu, 2009. godine, tadašnji ministar transporta Chris Huhne podnio je ostavku nakon što je otkriveno da je tražio od svoje supruge da plati kaznu za prebrzu vožnju umjesto njega (tzv. „points for speeding“ skandal). Iako kazna nije bila masovna korupcija, praksa je bila neetična i značajno narušavala povjerenje javnosti. I konačno je uslijedila ostavka, čin koji je pokazao da je održavanje povjerenja važnije od zadržavanja funkcije.
Zašto je to važnije od osobne krivnje
U mnogim zemljama političari ostaju na funkciji čak i kada se pokaže da njihov resor slabo funkcionira. Razlika je u shvaćanju odgovornosti. Ne samo onda kada je osobna greška dokazana, nego i kad postoji sustavni neuspjeh. Netko može biti potpuno „nevin“, ali sustav ne smije trpjeti. Ostavka tada postaje sredstvo obnove povjerenja, a ne priznanje krivnje.
Hrvatska praksa, više riječi nego djela
U Republike Hrvatske često svjedočimo suprotnoj slici. Kada se sustav pokaže nesposobnim, bilo da je riječ o pravosuđu, sigurnosti ili zdravstvu, najčešći odgovor je konferencija za medije. Političar poruči kako je sve pod kontrolom, kako nema osobne odgovornosti i kako će se provesti reforme. U isto vrijeme ostaje na funkciji. Mehanizam spašavanja fotelje aktivira se prije mehanizma spašavanja povjerenja građana. Iznimke postoje, ali pravilo i dalje ostaje isto. Riječima se brani pozicija, a postupcima rijetko obnavlja povjerenje javnosti.
Kako prepoznajem političku kvalitetu
Moje iskustvo života u demokratskom okruženju naučilo me da se politička kvaliteta mjeri spremnošću na odgovornost. Cijenim političare koji razumiju da sustav nema pravo na ponavljanje istih pogrešaka. U takvim trenucima uvijek gledam dosljednost, otvorenost i spremnost na promjene koje idu u korist društva. Ako sustav pati dok netko vodi taj sustav, tada je odlazak s funkcije čin zrelosti, a ne slabosti. Oni koji se grčevito drže pozicije i skrivaju iza rečenice „nisam osobno kriv“ pokazuju da je moć za njih važnija od odgovornosti.
Jer na kraju nije važno samo tko je na vlasti. Važno je kako tu vlast nosi.
Politička zrelost ne mjeri se brojem izgovorenih izjava, medijskih istupa i pozicija koje netko drži. Ona se mjeri trenucima u kojima je ponovno potrebno biti čovjek. Priznati da sustav nije funkcionirao i poduzeti korak koji vraća povjerenje građana. Ako ta gesta izostane, sustav ostaje ranjiv, a društvo plaća cijenu tuđe neodgovornosti. Naše vrijeme traži ljude koji znaju i mogu. Ljude koji imaju hrabrosti djelovati, čak i onda kada je onima koji ne znaju i ne mogu najjednostavnije samo ostati.
