Dvije Hrvatske – dvije stvarnosti

Karta promjene broja stanovnika od 2021. do 2024. otkriva nešto što već dugo osjećamo: Hrvatska se dijeli na dvije stvarnosti. S jedne strane Zagreb, Istra i obala, regije koje rastu, privlače ljude i uspijevaju zadržati pozitivnu energiju. S druge strane Slavonija i unutrašnjost, gdje pad stanovništva prelazi i pet posto u samo tri godine.

U prosjeku, Hrvatska je izgubila tek –0,18% stanovništva. No ta brojka skriva dramu: bez Zagreba i obale, nacionalni pad bio bi višestruko veći.

Slavonija – simbol odlaska

Najveće gubitnice su županije na istoku: Vukovarsko-srijemska (–5,25%), Požeško-slavonska (–4,3%), Brodsko-posavska (–4,16%), Osječko-baranjska (–3,53%). Ovdje odlazak više nije samo statistika – on postaje svakodnevica. Mladi odlaze, radno sposobni sele prema Irskoj, Njemačkoj i Zagrebu, a sela ostaju pusta.

Slavonija, nekada žitnica Hrvatske, danas postaje ogledalo što znači kada se država ne zna nositi s demografskom krizom.

Zagreb i obala – magnet za doseljenike

Suprotno tomu, Zagreb (+1,07%), Zagrebačka županija (+2,95%) i Krapinsko-zagorska (+2,74%) pokazuju da je gravitacija glavnog grada jača nego ikad. Istra je posebna priča – s rastom od +4,04% prednjači u cijeloj zemlji. Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija također bilježe porast.

Zašto? Zato što Zagreb i obala privlače i domaće doseljenike i stranu radnu snagu. Turizam, građevina i digitalni nomadi mijenjaju strukturu stanovništva, dok se povratnici iz dijaspore uglavnom naseljavaju u atraktivnim regijama.

Globalni okvir – Hrvatska nije izuzetak

Ovo nije samo hrvatska priča. Globalno gledano, velike razlike između “centra” i “periferije” postoje svugdje. U Njemačkoj rast nose Berlin i München, dok se istočne pokrajine prazne. U Italiji jug gubi ljude, a Milano i sjever rastu. U Irskoj, koju često ističemo kao pozitivan primjer povratka dijaspore, rast se također koncentrirao u Dublinu i većim gradovima.

Hrvatska tako prati globalni obrazac: bez snažne državne strategije, prirodne regionalne razlike samo se produbljuju.

Povratak dijaspore – šansa za ravnotežu

Ako se ovaj trend nastavi, Hrvatska će imati dvije različite zemlje unutar svojih granica: jednu koja raste i privlači, i drugu koja se prazni i gubi identitet. Tu dolazimo do ključnog pitanja: može li povratak dijaspore i useljenička politika zaustaviti negativni val u Slavoniji, Banovini i unutrašnjosti?

Odgovor je jasan, bez dijaspore ne može. Hrvatska mora otvoreno priznati da sama nema dovoljno demografskog potencijala da preokrene trendove. U otprilike 4 milijuna Hrvata u dijaspori leži ključni resurs, kapital, znanje, iskustvo i nova energija. Ako taj potencijal ne bude prepoznat i ako se ne uputi snažan poziv na povratak, Hrvatska će izgubiti ne samo bitku za gospodarski oporavak, nego i demografsku budućnost.

Politički vrh zemlje mora se dobro zamisliti i početi djelovati, ne sutra, nego odmah. Vrijeme za rasprave je prošlo; danas je vrijeme za odluke. Povratak dijaspore nije luksuz ni opcija, nego nužnost bez koje će polovica Hrvatske postati prazna karta.

Bez toga – teško. Zagreb i obala će preživjeti, možda i napredovati. Ali Slavonija neće. A Hrvatska ne može biti snažna zemlja ako polovica teritorija nestaje s karte života.