Povijesna sigurnost – današnja slabost
Europa je stoljećima oblikovala svijet, no paradoksalno, u 20. i 21. stoljeću postala je ovisna – najprije o američkoj vojnoj sili, a zatim o njezinoj političkoj i ekonomskoj agendi. Tijekom Hladnog rata taj oslonac imao je smisla: NATO je bio štit od Sovjetskog Saveza, a Washington jamac stabilnosti. Ali cijena te sigurnosti bila je gubitak vlastite političke samostalnosti. Europa se navikla da ključne odluke donosi netko drugi, pa je često slijedila Washington čak i kada su američke odluke bile u suprotnosti s europskim moralnim načelima i interesima. Ta povijesna ovisnost danas se pokazuje kao ozbiljna slabost, jer Sjedinjene Države otvoreno smanjuju fokus na Stari kontinent i sve više se okreću Pacifiku, ostavljajući Europu bez jasne vizije i vlastite strategije.
Ukrajinski rat – razotkrivanje europske nemoći
Rat u Ukrajini traje već četvrtu godinu. Deseci tisuća mrtvih, razoreni gradovi, milijuni raseljenih, a Europa i dalje nema vlastiti odgovor. Svaka ozbiljna odluka donosi se u Washingtonu. Najvidljivije poniženje doživjeli smo nedavno kada je Donald Trump, na međunarodnoj konferenciji, pred kamerama vrijeđao i ismijavao europske čelnike. Ta slika nije bila samo politički incident, nego brutalna potvrda da Europa nema samostalnu sigurnosnu strategiju.
Energetska ovisnost i spora tranzicija
Energetska kriza pokazala je koliko je kontinent ovisan. Iako se udio ruskog plina u uvozu EU srušio s 45 % u 2021. na tek 3 % danas, Europa je i dalje u trećoj godini rata Rusiji platila 21,9 mlrd eura za fosilna goriva, više nego što je poslala Ukrajini u financijskoj pomoći. To govori o sporosti i polovičnosti tranzicije. Istovremeno, dok SAD prodaje svoj ukapljeni plin, Kina dominira zelenom tehnologijom: više od 80 % solarnih panela u Europi stiže iz Kine, što EU čini ranjivom i u energetici i u industriji budućnosti.
Rusko-kineska osovina i hibridni rat
Europa danas nije pod pritiskom samo rata u Ukrajini, nego i šireg hibridnog rata. Rusija provodi sabotaže, širi dezinformacije i pokušava polarizirati zapadna društva. Kina, s druge strane, podržava Moskvu isporukama tehnologije i zaobilaženjem sankcija. Njihova suradnja, često opisivana kao osovina Moskva–Peking, dugoročno je strateška prijetnja Europi. A EU zasad nema učinkovit odgovor, ni politički, ni sigurnosni.
Nesloga i unutarnji raskoli
Dodatni problem je nesloga unutar same Unije. Mađarska, Italija i Slovačka sve češće blokiraju zajedničke odluke i vode politiku koja podriva europsko jedinstvo. Radikalna desnica raste diljem kontinenta, populizam razdire institucije, a Bruxelles se pretvara u tromi birokratski aparat. Dok Kina i SAD grade tehnološku dominaciju, Europa se bavi unutarnjim sukobima. Proces donošenja odluka je spor, a svaki kompromis sve slabiji.
Pad globalnog utjecaja i zaostajanje u tehnologiji
Europa gubi mjesto na globalnoj sceni. Njezin udio u svjetskom izvozu pao je s 16,3 % u 2016. na 13,7 % u 2022. Dok se Indija i Kina probijaju, europski kapacitet za inovacije i tehnološki razvoj slabi. Ovisnost o američkom softveru i kineskoj opremi u digitalnom sektoru prijeti da i 21. stoljeće provedemo u ulozi „tehnološkog konzumenta“. Zato ne čudi da je EU pokrenula inicijative poput EuroStacka, koje traže stotine milijardi eura ulaganja u digitalnu neovisnost. Ali za sada je to više želja nego realnost.
Vodstvo bez vizije
Iznad svega stoji problem političkog vodstva. Današnji europski lideri više nalikuju menadžerima procesa nego državnicima. Njihove odluke rijetko nadilaze horizont sljedećih izbora. Umjesto hrabrosti i smjera, prevladava strah od rizika i očuvanje statusa quo. Zato Europa stalno reagira na događaje, umjesto da ih predviđa i oblikuje.
Hrvatska u toj slici
Za Hrvatsku ovo nisu apstraktna pitanja. Mi živimo posljedice slabosti Europe: ovisni smo o zajedničkoj sigurnosti, o europskim fondovima i energetskoj politici. Ali bez vlastite strategije ostat ćemo pasivna periferija. LNG terminal na Krku, obnovljivi izvori, poljoprivredni potencijal, sve to može biti adut, ali samo ako ga sami razvijemo. Još važnije, Hrvatska ne može opstati bez povratka ljudi. Naša dijaspora, raštrkana diljem svijeta, najveći je neiskorišteni kapital. Ako je ne uključimo u razvoj, riskiramo demografski nestanak.
Posljednji trenutak za buđenje
Europa je predugo živjela u komforu i sigurnosti koju je garantirala Amerika. Danas se budi u svijetu gdje nitko više neće besplatno čuvati njezine interese. Rat u Ukrajini, energetska ovisnost, rusko-kineska osovina, rast radikalne desnice i tehnološko zaostajanje, sve to čini trenutak povijesno presudnim. Ako Europa sada ne pronađe viziju i hrabrost, postat će kontinent koji drugi oblikuju. Hrvatska, mala ali geopolitički važna, mora naći snagu da se pozicionira kao aktivni sudionik. Jer sudbina Europe, i naša vlastita, ovisi o tome hoćemo li nastaviti ovisiti o drugima ili ćemo napokon postati neovisni.
