Primjer koji pokazuje da se može – Slavonija kad se voli i vodi s vizijom
Puno je frustracija u zraku pred ove izbore. I nije to ništa novo – Hrvatska se već godinama nalazi u začaranom krugu pesimizma, povrijeđenih očekivanja i osjećaja da se ništa ne mijenja. I kad nešto krene u dobrom smjeru, mnogi to dočekuju s podignutom obrvom, sumnjom ili – što je još gore – ravnodušnošću. Ali ponekad se dogodi nešto što se teško može zanijekati: primjer koji dokazuje da se ipak može. I upravo to želim podijeliti u ovom osvrtu – osobno, iskreno, bez kalkulacije.
Osječko-baranjska županija i grad Osijek danas predstavljaju takav primjer. Primjer sinergije, rada, kontinuiteta i – možda najvažnije – ljubavi prema prostoru iz kojeg si potekao. Jer Slavonija nije “projekcija za fotelju” nego stvarnost s kojom se treba buditi svako jutro i osjećati je u kostima. I baš zato su me ohrabrili ljudi koji je vode – i koje osobno poznajem.
Od zanemarenosti do ozbiljnih investicija
Slavonija je donedavno bila sinonim za iseljavanje, za prazna sela i tužna svjedočanstva o autobusima bez povratne karte. Kad je Ivan Anušić preuzeo županiju, donio je – i to vrlo javno – poruku da “Slavonija i Baranja – zanemareni dragulj – ponovno zaslužuju svoj sjaj.” To nije bila puka fraza, nego stav koji je doveo do konkretnih projekata i investicija koje danas mijenjaju lice cijele regije.
Samo u okviru projekta Slavonija, Baranja i Srijem, Osijek je povukao oko 450 milijuna eura, dok je županija ukupno iskoristila više od 1,3 milijarde eura za razvojne projekte. I to nije sve – planirani strateški projekti do 2029. godine premašuju 2 milijarde eura. Ne govorimo više o snovima, nego o činjenicama koje se mogu izmjeriti – i vidjeti.
Grad koji se gradi
Gradonačelnik Ivan Radić, iako mlad, pokazao je zrelost i radnu etiku kakvu bi poželjeli mnogi veći gradovi. Za njegovog mandata Osijek nije samo zadržao svoje ljude – počeo ih je i privlačiti natrag. Nove vrtiće, biciklističke staze, tramvaje i električne autobuse ne bismo imali bez dobre koordinacije s državom i županijom.
Modernizacija tramvajske mreže, ulaganja u dječje vrtiće vrijedna 7 milijuna eura, te planirani znanstveni centar FERIT-a govore u prilog mladom timu koji ne gubi vrijeme. A stadion Opus Arena, otvoren 2023. s ulaganjima od 65 milijuna eura, nije samo sportski objekt – to je simbol novog Osijeka koji se ne srami ambicije.
Zdravstvo i sigurnost – temelj svakog povratka
A sad dolazimo do možda najvažnijeg projekta – Novi KBC Osijek, čija vrijednost premašuje 800 milijuna eura. To neće biti samo najmodernija bolnica u ovom dijelu Europe – to će biti garancija roditeljima, mladima, povratnicima, da imaju gdje potražiti sigurnost i kvalitetnu zdravstvenu skrb. Bolnica će imati 1300 kreveta, 1400 parkirnih mjesta i vrhunsku opremu. Više od pola stoljeća čekalo se na ovo.
Buduća županica s vizijom koju osobno poznajem
Ne mogu ne reći koju osobnu riječ o Nataši Tramišak. Poznajem je. I zato ovo pišem bez rezerve: ako itko ima snagu i znanje nastaviti ono što je Anušić započeo – onda je to ona. Radi se o osobi s iznimnim iskustvom, koja zna kako funkcioniraju europski fondovi, lokalna politika, ali i običan čovjek na terenu. Nataša je poveziva, izravna i zna slušati – a to je danas možda i važnije od govora.
Njezin dolazak na čelo županije bio bi nastavak vizije koju je Slavonija dugo čekala – ne zbog političke podobnosti, nego zbog dosljednosti u radu. S Radićem kao gradonačelnikom i Tramišak kao županicom, Osječko-baranjska županija bi imala tandem kakav bi poželjeli i puno razvijeniji krajevi Europe. I to nije pretjerivanje.
Jedna ruka ne plješće – važnost političke usklađenosti
Iz vlastitog iskustva, kroz sve razgovore koje sam vodio diljem Hrvatske, pogotovo u obilascima županija i općina, mogu reći otvoreno: jedan od najvećih, ali najmanje javno priznatih problema je kad župan i gradonačelnik dolaze iz različitih političkih opcija. Tada, i najkvalitetniji projekti često ne dobiju šansu – ne zato što nisu dobri, nego zato što “nisu naši”. Taj stranački refleks – da se nešto ne podrži samo zato što dolazi iz “druge boje” – guši razvoj, usporava procese i gasi entuzijazam onih koji žele raditi. I na kraju, ne gubi političar, gubi čovjek koji ovdje živi.
To sam jasno vidio u nekim županijama – Splitsko-dalmatinskoj, Varaždinskoj, i još nekima koje ne moram posebno imenovati. Tamo se razvoj ne događa onim tempom kojim bi mogao – i to ne zato što nema novca ili ideja, nego zato što je sve podređeno međustranačkom nadmudrivanju. Nasuprot tome, primjer Osijeka i Osječko-baranjske županije pokazuje što se događa kad postoji politička koordinacija, kad su župan i gradonačelnik na istoj valnoj duljini – i ne troše energiju na borbu jedan protiv drugoga, nego je ulažu u napredak zajednice.
Ne govorim ovo da bih nekome sugerirao za koga glasati – svaki birač poznaje najbolje stanje u svojoj sredini. Ali želim prenijeti iskustvo: ako su ključni ljudi na razini grada i županije usklađeni, tada je i komunikacija s državom lakša, projekti se brže odvijaju, a razvoj postaje vidljiv, ne samo u papirima, nego u stvarnom životu ljudi.
Zato, kad izlazite na izbore, razmišljajte o tome. Ne birate samo ime ili stranku – birate kako će vaša županija funkcionirati iduće četiri godine.
Poziv svima – ne ostanite pasivni
Zato ovu kolumnu završavam porukom, ne kao politički aktivist, nego kao čovjek koji promatra i razmišlja: izlazak na izbore nije samo pravo – to je odgovornost. Ne izlaskom ostajemo zarobljeni u vlastitim frustracijama, komentiramo iz kuta i pokazujemo prstom na one “gore”. A istina je – demokracija funkcionira samo ako se koristi.
Ako vam se ne sviđa smjer – izađite i recite to. Ako vam se sviđa – dajte tom smjeru podršku da ide dalje. Ali ne ostanite doma. Ne budite “oni koji znaju sve” i “nikad ne griješe”, a kad treba učiniti nešto – nestanu. Glas nije mala stvar – to je vaša suodgovornost.
