Kad jednom posjetiš Hrvatsku, nešto ti zauvijek ostane pod kožom.

Možda je to miris lavande s Hvara, kap maslinova ulja koje se presijava na suncu kao zlato, gutljaj plavca malog iz Dingača, ili okus skute iz Like, poslužen uz domaći kruh i osmijeh ljudi koji ne žure. 

Hrvatska se ne samo doživi – ona se kuša. I upravo u tim okusima i mirisima skriva se njezin najautentičniji identitet, onaj koji sve češće osvajaju i svjetski stručnjaci.

Hrvatska je mala zemlja, ali izuzetno raznolika. Od Istre preko Zagorja i Međimurja do Slavonije, od Dalmacije do Gorskog kotara – svaki kraj ima svoju priču, svoju kuhinju, svoj proizvod koji priča tisućljetnu priču zajedništva, vještine i ljubavi prema ovoj prekrasnoj zemlji.

U posljednjih deset godina hrvatska vina osvajaju najprestižnije nagrade – od Decantera u Londonu do Mundus Vinija u Njemačkoj. Naši vinari više nisu „mali“ – oni su hrabri, autentični i uporni. Bilo da govorimo o teranu iz Istre, malvaziji, prošeku iz juga Dalmacije ili graševini iz Kutjeva, hrvatska vina već su pronašla svoj put do najzahtjevnijih nepca.

Ali vino nije jedino hrvatsko zlato.

Naši maslinari iz Dalmacije i Istre redovito se nalaze među najboljima na svijetu. Na prestižnoj listi Flos Olei – koja svake godine ocjenjuje 500 najboljih maslinovih ulja na planetu – Hrvatska je već godinama među top 5 zemalja po broju nagrađenih ulja. Ulja od autohtonih sorti kao što su buža, oblica, rošinjola ili istarska bjelica – danas se poslužuju u Michelin restoranima diljem Europe.

Čak ni mnogi Hrvati ne znaju…

Jeste li znali da je kravata hrvatski izum? Ili da je kemijska olovka – pinkalo – potekla upravo iz Zagreba, iz radionice genijalnog Slavoljuba Penkale? Da je čuvena Paška čipka pod zaštitom UNESCO-a, a licitar – ono šareno srce koje ste zasigurno vidjeli na božićnim sajmovima – i danas nastaje ručno, prema stoljetnoj tradiciji?

A znate li da se u Hrvatskoj nalazi najmanji grad na svijetu, pitoreskni Hum? Da je Nikola Tesla, jedan od najvećih znanstvenika svih vremena, rođen upravo u Smiljanu, u srcu Like? Da je hrvatska obala jedna od najsačuvanijih u Europi, s više od 1.200 otoka, hridi i grebena?

I to nije sve.

U Dubrovniku i danas radi najstarija javna ljekarna u Europi, u sklopu samostana Male braće, neprekidno od davne 1317. godine. U Vučedolu je pronađena Vučedolska golubica, simbol jedne od najranijih europskih civilizacija, a u Puli stoji jedan od najstarijih i najočuvanijih rimskih amfiteatara u Europi – pulska Arena.

Hrvatska nije samo zemlja mora i sunca – to je zemlja otkrića, znanja, tradicije i svjetske baštine.

A tek hrana!

Zagorski štrukli, lički sirevi, paški sir, slavonske kobasice, čvarci i kulen, dalmatinski pršut, sir Zdenka, bučino ulje iz Podravine i Međimurja, med od kadulje i kestena, domaći gin, višnjevače i rakije, ekološke marmelade iz Zagorja, riba iz Neretve, školjke iz Malostonskog zaljeva… To nisu samo proizvodi – to su priče, obitelji, krajolici i emocije pretočene u boce, staklenke i tanjure.

Ne smijemo zaboraviti ni legendarne hrvatske prehrambene brendove:
Vegeta iz Podravke, Cedevita, Kraš sa svojom Napolitankom, Bajaderom i Griotom, Gavrilović s mesnim doručkom i paštetom. Sve to su proizvodi koji su obilježili generacije – ali i proizvodi koji i danas mogu i trebaju predstavljati Hrvatsku u svijetu.

I dok nas turizam reklamira, tko priča ovu priču kad turisti odu?

I dok nam turizam donosi milijune posjetitelja koji kušaju naše proizvode, nakon povratka kući, često se pitaju: Zašto ovo ne možemo pronaći na policama svojih dućana?

I to je ključna priča koju moramo ispričati svijetu.

Jer Hrvatska zaista ima što pokazati – od zlatnih ravnica Slavonije, preko zelenih brežuljaka Zagorja i Međimurja, do kamenitih dalmatinskih uvala, plodne Podravine i maslinikom posutih istarskih obala. Svaki kraj ima svoj jedinstveni miris, okus i zvuk. Delicije koje iz njih dolaze nisu samo proizvodi – one su živi svjedoci naše baštine, kulture i umijeća koje se prenosi generacijama.

Svaki sir, ulje, vino, suhomesnati proizvod ili slastica ima svoje lice, svoje vrijedne ruke koje ga stvaraju, i svoju priču. I svaki nosi u sebi duh mjesta iz kojeg dolazi – bogatstvo krajolika pretočeno u okuse koje vrijedi pamtiti.

Dok druge zemlje sustavno i s velikim ambicijama grade i njeguju svoj imidž, Hrvatska – nažalost – spava. Nedostaje nam strategija, vizija, sinergija institucija. Još više nedostaje volje u vodećim strukturama da se hrvatski brend razvije do razine koju zaslužuje. A zaslužuje biti uz bok Italiji, Francuskoj i Španjolskoj – barem kad govorimo o kulturi hrane, vina, povijesti i autentičnih proizvoda.

I svaki od ovih dragulja naše baštine zaslužuje svoju priliku – ne samo na sajmovima ili ljetnim terasama, nego u strateškom, nacionalnom marketingu koji bi Hrvatsku prikazao kao zemlju znanja, tradicije i vrhunske kvalitete.

Jer turizam je dobrodošla pozornica, ali to ne smije biti jedina.

Naše naslijeđe i naša upornost – to je naš brend. Ali brend traži njegu, podršku i dugoročnu viziju. Ako svijet kuša Hrvatsku – zašto mu ne bismo omogućili da je i ponese kući?

Dok gledaš fotografiju maslinika pod Velebitom, vinograda nad morem ili stol prepun domaćih delicija, sjeti se – to nisu samo slike. To je naš identitet, naša konkurentska prednost, i naša budućnost.