Svijet u kojem danas živimo obilježen je prijelomnim trenucima i dubokim promjenama koje će odrediti globalnu sigurnosnu arhitekturu u desetljećima pred nama. Rezultati izbora u Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj jasni su pokazatelji smjera u kojem se svijet kreće – prema multipolarnosti, redefiniciji međunarodnih savezništava i sve većoj nesigurnosti na europskom kontinentu. S obzirom na geopolitičke tenzije, nastavak rata u Ukrajini, tehnološke utrke i energetske krize, Europska unija mora hitno reagirati kako bi spriječila daljnju destabilizaciju i osigurala vlastitu sigurnost i gospodarsku stabilnost.

Američki politički smjer i povratak unilateralizma
Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću označio bi potpuni zaokret američke vanjske politike prema Europi i NATO-u. Trumpov prvi mandat već je bio obilježen prijetnjama povlačenjem SAD-a iz NATO-a, kritikama europskih saveznika zbog nedostatnih vojnih ulaganja i fokusom na “America First” politiku. S obzirom na najave iz njegovog političkog kruga, novi mandat značio bi daljnju redukciju američkog angažmana u Europi, pogotovo kada je riječ o sigurnosnim jamstvima.

SAD trenutačno pokriva gotovo 70% ukupnih NATO vojnih troškova. Prema podacima NATO-a za 2024., američki vojni proračun iznosi oko 860 milijardi dolara, dok je ukupni vojni proračun svih europskih članica NATO-a oko 350 milijardi dolara. Taj nerazmjer dodatno naglašava ranjivost Europe u slučaju američkog povlačenja iz europskih sigurnosnih aranžmana.

Njemačka i novi europski smjer
Njemački izbori donijeli su političku polarizaciju i slabljenje tradicionalnih stranaka. Pritisak javnosti i rastuća nesigurnost na granicama EU-a stavljaju dodatni teret na Njemačku kao ključnu gospodarsku i političku silu EU-a. Njemačka vlada suočena je s unutarnjim izazovima – usporenom ekonomijom, energetskom krizom i sve glasnijim zahtjevima za povećanjem vojnih izdataka.

Njemačka, koja je povijesno bila suzdržana po pitanju militarizacije, sada planira povećati obrambeni proračun na preko 100 milijardi eura godišnje, što je povijesni presedan. No, čak i s tim ulaganjima, Njemačka i dalje zaostaje za NATO ciljem od 2% BDP-a, koji je 2024. postiglo tek 12 od 32 članice NATO-a.

Nova europska realnost – imperativ sigurnosne autonomije
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen s pravom je prepoznala da Europa ulazi u novo sigurnosno doba. Njezin “Plan za ponovnu naoružanje Europe” s potencijalnih 800 milijardi eura investicija u obranu nije tek reakcija na rusku agresiju na Ukrajinu, već prijeko potreban odgovor na slabljenje transatlantskog kišobrana.

Europska unija trenutačno troši oko 1,5% svog BDP-a na obranu, dok SAD ulaže 3,5% BDP-a, a Rusija oko 4%. U realnim brojkama, EU bi morala povećati godišnje obrambene troškove za dodatnih 250 milijardi eura kako bi postala sposobna samostalno obraniti svoj teritorij. To je ekvivalent prosječnog godišnjeg BDP-a manjih zemalja poput Hrvatske, Finske ili Portugala.

Geopolitička slika i pozicioniranje EU-a
Osim ruskih prijetnji i neizvjesnosti u američko-europskim odnosima, Europa se suočava s rastućim kineskim utjecajem u ključnim sektorima – od energetike i infrastrukture do tehnologije i strateških sirovina. Europska ovisnost o kineskim poluvodičima, rijetkim mineralima i ključnim komponentama za zelenu tranziciju stvara dodatne ranjivosti.

S druge strane, unutarnja politička nestabilnost unutar EU-a – rast populizma, jačanje proruskih snaga u Mađarskoj, Slovačkoj i dijelovima jugoistočne Europe – otežava postizanje jedinstva potrebnog za donošenje ključnih odluka.

Hrvatska u globalnom kontekstu
Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, direktno osjeća posljedice ove nove geopolitičke stvarnosti. S geostrateškim položajem na vratima jugoistočne Europe i energetskom ovisnošću o uvozu, Hrvatska mora diversificirati svoje sigurnosne i energetske strategije.

Hrvatski vojni proračun iznosi oko 1,2% BDP-a, što je ispod NATO cilja. Unatoč modernizaciji Oružanih snaga (nabava borbenih aviona Rafale, oklopnih vozila Bradley), Hrvatska nema kapacitete za samostalnu obranu u slučaju regionalnih sukoba. Poseban izazov predstavlja i sigurnost granica, osobito u kontekstu mogućih novih migracijskih valova s Balkana i Bliskog istoka.

Hrvatsko gospodarstvo, koje je izvozno orijentirano i osjetljivo na poremećaje u europskoj trgovini, moglo bi pretrpjeti značajne udarce u slučaju eskalacije sukoba i daljnjeg poremećaja opskrbnih lanaca. EU je tržište za preko 70% hrvatskog izvoza, a svaka fragmentacija unutar Unije direktno bi pogodila hrvatski BDP.

Što Europa mora učiniti?

Europa mora napustiti iluziju o vječnom miru i usvojiti proaktivnu sigurnosnu politiku koja uključuje stvaranje europske vojske, centraliziranu nabavu vojne opreme i jačanje obrambene industrije. Istovremeno, energetska sigurnost postaje presudna kroz diversifikaciju izvora energije i ubrzanje zelene tranzicije kako bi se smanjila ovisnost o Rusiji i Bliskom istoku, pri čemu LNG terminal u Krku služi kao primjer dobre prakse koju treba širiti na regionalnu razinu. 

Gospodarska otpornost zahtijeva stvaranje strateških rezervi ključnih sirovina, ulaganje u domaću proizvodnju te smanjenje ovisnosti o azijskim dobavljačima u vitalnim sektorima poput farmaceutike, tehnologije i obrane. Uz to, za političku stabilnost Unije ključno je smanjenje unutarnjih podjela između sjevera i juga te istoka i zapada, a europske fondove treba usmjeriti prema izgradnji zajedničke obrambene infrastrukture i jačanju tehnološke suverenosti. Bez obzira na unutarnje političke promjene u Sjedinjenim Državama, Europa mora održavati snažan strateški dijalog s Washingtonom jer NATO ostaje ključni stup europske sigurnosti, no s nužnim većim europskim doprinosom.

Zaključno gledano, Europa se nalazi pred sudbonosnim izborom – ili će se konačno profilirati kao ozbiljan geopolitički igrač, sposoban samostalno štititi vlastitu sigurnost i gospodarski prosperitet, ili će ostati nemoćna promatračica, svedena na geopolitičku periferiju ovisnu o volji i interesima drugih sila. 

Hrvatska, kao sastavni dio europskog političkog, sigurnosnog i gospodarskog prostora, nema luksuz promatranja sa strane. Svaka iluzija o trajnoj stabilnosti nestala je pred našim očima, a nova realnost traži jasne, hrabre i strateški promišljene poteze. 

Vrijeme za odlučnost nije sutra – ono je upravo sada. Svako daljnje oklijevanje nije samo pitanje propuštene prilike, već svjesno izlaganje vlastite budućnosti neizvjesnosti i rizicima na koje više ne možemo utjecati.