Problem ostavljanja novorođenči u bolnicama nije ograničen samo na jednu državu. Riječ je o globalnom fenomenu koji se pojavljuje u raznim zemljama svijeta, a njegovi uzroci u pravilu su povezani s teškom socijalnom situacijom, siromaštvom, nedostatkom podrške za roditelje i neadekvatnim sustavom socijalne skrbi. U Rumunjskoj, primjerice, još od 1990-ih bilježi se velik broj napuštene djece u domovima zbog siromaštva i neadekvatnih uvjeta života. U Sjedinjenim Američkim Državama s druge strane, sustavi udomiteljstva bore se s problemom prenaseljenosti i nedostatka resursa za brigu o djeci.
Hrvatska, iako ne suočena s istim opsegom ovog problema, također ima izazove u sustavu udomiteljstva. Podaci pokazuju da u Hrvatskoj postoji više od 800 djece smještene u domovima za nezbrinutu djecu, dok je broj udomiteljskih obitelji relativno nizak i ne raste zadovoljavajućim tempom. Iako se poduzima niz mjera za poticanje udomiteljstva, izostanak sustavne podrške i financijskih poticaja i dalje ograničava kapacitete za brigu o najranjivijima u društvu.
Međutim, recentni podaci iz Mađarske otkrivaju posebno alarmantnu situaciju. Svakog mjeseca stotine novorođenči ostaju u mađarskim bolnicama jer ih roditelji nakon poroda napuštaju. Ova djeca često ostaju u bolnicama više mjeseci, pa čak i do godinu dana, iako nisu bolesna. Nedostatak udomiteljskih obitelji dodatno pogoršava situaciju. Prema podacima, u Mađarskoj trenutno postoji oko 5.800 udomitelja koji brinu o približno 17.000 djece, što nije dovoljno da zadovolji potrebe sustava. Mediji izvještavaju da su stotine novorođenči mjesečno napuštene u bolnicama, dok broj udomitelja ne prati taj rast.
Uzroci i posljedice
Glavni razlog ovog trenda u Mađarskoj, prema stručnjacima iz organizacije SOS Dječje selo, je socioekonomska situacija. Više od 99% djece koja ulaze u sustav dječje zaštite dolazi iz obitelji koje žive u ekstremnom siromaštvu. Roditelji se često odlučuju napustiti djecu jer nisu u mogućnosti osigurati ni osnovne uvjete za njihovo odrastanje. Bolnice postaju privremeni domovi za ove bebe, no medicinsko osoblje nema ni kapaciteta ni vremena za pružanje adekvatne njege koja nadilazi osnovne potrebe. Kao posljedica, djeca često razvijaju emocionalne i fizičke poteškoće.
Primjerice, jedno od novorođenči koje je kasnije smješteno kod jedne udomiteljice provelo je prva tri mjeseca života u bolnici. Kada je konačno došlo u udomiteljsku obitelj, nije pokazivalo nikakve reakcije na vanjske podražaje — nije plakalo ni kada je bilo gladno, ni kada je trebalo presvlačenje. Ovakve situacije ilustriraju koliko je važno djeci pružiti sigurno i poticajno okruženje što je prije moguće.
Odgovor države i izazovi
Mađarska vlada prošlog je ljeta uvela zakon koji omogućuje da se napuštene bebe daju na posvajanje već nakon šest tjedana, ako ih roditelji ili bliski rođaci ne posjete u tom razdoblju. Ipak, ovaj zakon ima ograničen domet. Samo 20% napuštene djece u bolnicama nije posjećeno, dok se u 80% slučajeva roditelji žele nastaviti brinuti o djeci, no nemaju potrebne resurse.
SOS Dječje selo i druge organizacije upozoravaju da zakon ne rješava osnovne uzroke problema. Potrebna je šira podrška za obitelji koje žive u siromaštvu, kako bi se spriječilo napuštanje djece. Trenutno, mjere socijalne politike u Mađarskoj favoriziraju obitelji srednje klase, dok su najranjivije skupine prepuštene same sebi.
Lekcije za Hrvatsku i regiju
Iako Hrvatska nema problem u istom opsegu, situacija u Mađarskoj služi kao važan podsjetnik na potrebu za jačanjem sustava socijalne skrbi i udomiteljstva. Veća ulaganja u edukaciju i podršku udomiteljima, kao i ciljane mjere za smanjenje siromaštva, ključni su za sprječavanje sličnih scenarija. Također, potrebno je potaknuti javnu svijest o važnosti udomiteljstva kako bi se povećao broj obitelji spremnih pružiti dom najugroženijoj djeci.
U konačnici, briga o najranjivijim članovima društva odraz je humanosti i solidarnosti. Situacija u Mađarskoj pokazuje koliko je važno djelovati pravovremeno i sustavno kako bi svako dijete imalo priliku za sretno i sigurno djetinjstvo.
