New York, poznat kao “grad snova”, suočava se s dubokom krizom koja pogađa tisuće njegovih stanovnika. Iza glamura nebodera i luksuznih trgovina skriva se mračna stvarnost beskućništva, koja je dosegla razmjere neviđene još od Velike depresije 1930-ih godina. Trenutačno, više od 350.000 ljudi u New Yorku nema trajni dom.
Ova kriza ne pogađa samo pojedince, već i cijele obitelji, uključujući i djecu. Prema podacima iz 2013. godine, broj beskućnika u New Yorku porastao je za 65% tijekom prethodnih 11 godina, pri čemu više od 51.000 osoba svake noći traži utočište u skloništima. Ove brojke otkrivaju sveobuhvatnu narav problema, koji zahtijeva hitnu i sustavnu intervenciju kako bi se pružila sigurnost i dostojanstvo najranjivijim skupinama stanovništva.
Uzroci beskućništva
Jedan od glavnih uzroka beskućništva u New Yorku je nedostatak pristupačnih stanova, što je izravno povezano s visokim troškovima stanovanja. Prema podacima Ministarstva za stambena pitanja i urbani razvoj (HUD), populacija beskućnika u Sjedinjenim Američkim Državama porasla je za više od 18% u 2024. godini, dosegnuvši brojku od preko 770.000 osoba. Ovaj zabrinjavajući porast pripisuje se kombinaciji visokih troškova stanovanja, prirodnih katastrofa i migracijskih trendova koji povećavaju pritisak na velike gradove poput New Yorka.
Na Manhattanu, prosječna mjesečna stanarina sada iznosi 3.395 dolara, što ovu četvrt čini jednom od najskupljih u svijetu. Takve cijene stanovanja dovode do situacije u kojoj čak ni osobe s redovitim prihodima ne mogu osigurati vlastiti dom. Istodobno, rast inflacije i porast općih troškova života dodatno pogoršavaju uvjete za one koji već žive na rubu siromaštva.
Uz ekonomske čimbenike, socijalni i zdravstveni problemi također igraju značajnu ulogu. Iako postoji uvriježena percepcija da su beskućnici mahom osobe koje se suočavaju s ovisnošću ili mentalnim poremećajima, stvarnost je često složenija. Mnogi beskućnici su obrazovani pojedinci koji su, zbog neočekivanih životnih nesreća poput gubitka posla, bolesti ili osobnih tragedija, izgubili stabilnost i završili na ulici.
Utjecaj na najmlađe
Posebno zabrinjavajuća je situacija s djecom. Prema statistikama, 105.000 školske djece u New Yorku nema stalni dom. Ovaj broj porastao je za 56% od 2010. godine. Djeca izložena beskućništvu često se suočavaju s lošim obrazovnim ishodima. Samo 56% ove djece završava školu u predviđenom roku, u usporedbi sa 74% kod njihovih vršnjaka.
Nemiran život u skloništima dodatno otežava obrazovanje. Mnogi su primorani seliti se iz jednog skloništa u drugo, što narušava stabilnost i povećava izostanke iz škole.
Grad pokušava pomoći
New York ima niz programa za pomoć beskućnicima, poput prava na krevet u prihvatilištu, bonova za hranu i mjesečnog džeparca od 177 eura. Također, brojne pučke kuhinje osiguravaju besplatne tople obroke. Međutim, mnogi beskućnici i dalje izbjegavaju prihvatilišta zbog prenapučenosti, loših uvjeta i osjećaja nesigurnosti.
Gradonačelnik New Yorka nedavno je predstavio plan vrijedan 630 milijuna eura za borbu protiv beskućništva. Plan uključuje otvaranje centara za liječenje osoba s mentalnim problemima i povećanje broja kreveta u skloništima. Grad trenutačno gradi više stanova nego ikada prije, no potražnja i dalje nadmašuje ponudu.
Izazovi na ulici
Beskućnici radije biraju hladnoću u Central Parku nego boravak u skloništima. Uz temperature ispod ništice, preživljavanje postaje teško, no mnogi tvrde da se osjećaju sigurnije na ulicama nego u prenapučenim skloništima. Osim stambenog prostora, ističe se potreba za boljom medicinskom skrbi kao ključnim faktorom za izlazak iz krize.
Moguća rješenja
Kako bi se problem beskućništva u New Yorku učinkovito riješio, potrebno je pristupiti s više razina. Gradnja stanova za osobe s niskim primanjima mora biti prioritet, uz subvencije i porezne olakšice za investitore kako bi se povećao broj pristupačnih stambenih jedinica. Skloništa moraju postati mjesta sigurnosti i dostojanstva, što uključuje bolju organizaciju, medicinsku skrb i programe za rehabilitaciju. Osiguranje pristupačne medicinske skrbi i programa za mentalno zdravlje ključno je za pomoć beskućnicima da se reintegriraju u društvo. Programi osposobljavanja i zapošljavanja trebaju pružiti priliku beskućnicima da ponovno postanu financijski neovisni. Pomoć obiteljima u riziku od gubitka doma kroz financijsku podršku i savjetovanje može spriječiti mnoge da završe na ulici.
Beskućništvo u New Yorku složen je problem koji zahtijeva sustavno i dugoročno djelovanje. Iako postoje inicijative i planovi za rješavanje ovog problema, jasno je da pred gradom stoji još mnogo posla. Rješavanje beskućništva nije samo pitanje socijalne pravde, već i nužno za stvaranje grada u kojem svatko ima priliku za dostojanstven život.
